da....
kao što sam i rekla.....
sreća je kratko trajala....
čitam post... i čini mi se da je to bilo tako davno.....
da je jako dugo prošlo otkad sam se osjećala zadovolnjo....
voljeno....
od tog dana.. od tog sna...
svake sekunde sam gubila mrvicu te sreće....
i napokon... sreća je nestala....
ostala je jedna ogromna praznina....
ostale su suze.....
i ljutnja...
ne znam kako popunit tu prazninu....
trudim se....
trudim se da svojim ponašanjem...
svojim razmišljanjem....
da ne naškodim nekome...
da mu ne ukradem sreću....
da mu ne izbrišem osmijeh sa lica.......
al kako?....
ponekad... zapravo....
stalno...
pitam se....
ima li sve ovo smisla....??
Post je objavljen 26.08.2007. u 15:52 sati.