Isengard je konacno uredjen kako treba. Uz nekadasnje skaline okruzene zivicom sad se uzdizu dva ogromna zida. Klipsamo po skalama kad li u jednom od zidova - vrata. Minijaturna vrata, negdje meni do ramena. Otvorena su, ajmo povirit. Provlaceci kroz njih osjecala sam se kao Alisa, a Kruska valjda kao Guliver. Unutra, svjeze pokosen travnjak, a nasred travnjaka bazen. Pun. Kuca je, cini se, prazna.
Nismo se okupale. Mislim da mi Kruska to nikad nece oprostit.
Post je objavljen 26.08.2007. u 15:23 sati.