htio sam se javiti tebi
slusam jednu pjesmu od davno prije
iz doba kada su snovi bili putevi vodilje
i vjera bijese tako cista i istinita
nicem u sumnju dovedena
pisem ovo pismo na ponoru rijeka i mora
podno zalaska sunca i zagrljaja mjeseca
u tisini valaa, tamo gdje je sve drukcije
prelistavam listove svoga srca
da slozim ga
mnostvo likova...mnostvo osmijeha...
i tuge i pitanja
kazu nije problem
dok ga se tak ne formulira
-dozivljava
i gledam mjesec
napola natkriven oblacima
pitam se zasto je uvijek tu
usprkos tolkoj strci
galebovi svjedoce i putuju
ka svome snu o jos jednom letu
treba li slagati ove rijeci
ove strofe
tragati za rimom
u otkucaju
Post je objavljen 26.08.2007. u 11:01 sati.