Marketing
Marko Perković THOMPSON – ''Domoljublje prozvali fašizam''
''Nije lako, Oče Sveti, kad vlastiti narod ti prijeti!''
''Moje ime jedno je od onih što roda svoga nikad odreći se neće i zato sad mi sude što volim i branim svoje i za pale heroje palim svijeće.''
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja. Ipak, njegov će život krenuti drugim putem - putem Domovine! Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko je odlučno stao na branik svoje Domovine i hrvatskoga naroda. Strah tada gubi svaki smisao, a prevladava ljubav za slobodnom Domovinom i vjera u Boga. Rame uz rame hrabri borci nikada nisu dozvolili da sprska noga kroči na sveto tlo u Čavoglavama. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak. Iz toga doba potječe i prva Markova pjesma - legendarna „Bojna Čavoglave“. Pjesma koja se brzo proširila cijelom Hrvatskom, proslavila Marka, a ostalim hrabrim borcima dala snage i volje za obranu Domovine. Glavna poruka ove pjesme bila je upućena četnicima kojima je dano do znanja da neće u Čavoglave dok god ondje žive Hrvati, jednom riječju - nikada! Nakon obrane Čavoglava 1992. godine Marko počinje priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1992. godine izlazi i njegov prvi album - Moli mala. 1994. godine Marko piše još jednu veliku pjesmu - „Anica - Kninska kraljica“. Tom pjesmom dao je do znanja svim srbima da krajina nikada nije, niti će ikada postojati - Hrvati će osloboditi svoj grad! 1995. godine Marko se spremno vraća u 142. drnišku brigadu, koja je sudjelovala u operaciji Oluja (4.8.1995. - 7.8.1995.). Bio je jedan od prvih vojnika koji su ušli u oslobođene Knin i Drniš. Iste godine izlazi i novi album - „Vrijeme škorpiona“. Godinu dana nakon završetka rata, 1996. godine Marko je završio i svoj treći album - „Geni kameni“. 1998. godine daleko u visine ga je podigao album „Vjetar s Dinare“. Svoje mjesto ondje je učvrstio 2002. godine kada mu izlazi album „E, moj narode“. 2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma - „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku. Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je album „Bilo jednom u Hrvatskoj“ koji je izašao 8. prosinca 2006. godine. Na ovaj novi album se dugo čekalo. Marko je uz mnogo truda sa svojim bendom snimio pjesme, koje je publika prepoznala. Prodan je u približno 100.000 primjeraka. Marko Perković Thompson je jedan od najvećih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo i ljubav prema domovini.
Marko Perković Thompson jedan je od onih ljudi koje ili voliš ili mrziš. Njegov profil u medijima je dvojak: s jedne ga strane hvale i štuju, a s druge strane pljuju i seru po njemu gdje god stignu! E, ovima drugima se želim obratiti s nekoliko 'ugodnih' nota.
Koji k***c imate protiv njega? U pjesmama je rek'o Istinu, pa vam je malo kakica pobjegla u vaše crvene četničko-komunističke gaće! E pa nećete još dugo srat po njemu jer ću se ja osobno svima vama posrat po vašim usijanim glavama!!! No, ne vrijedi više trošit tipkovnicu na vas, kad ste ionako preglupi i preretardirani da shvatite neke stvari!!!
Samo za vašu iformaciju: njegov zadnji album 'Bilo jednom u Hrvatskoj' je puno direktniji, pa se 'ustaša i fašist' Marko svima vama najeb'o majke u jednoj pjesmi s istog albuma!
Neka nitko ne dira u moj mali dio Svemira
Istok, zapad, svatko brani svoje,
A ja ne smijem ono što je moje,
Oduvijek. Jedini moj svijet.
I samo zato za njih sam fašista,
A nikad nisam htio tuđe ništa,
Samo nju, zemlju slobodnu.
Mirno živim ponosan na svome,
Makar nije uvijek sve po mome.
Napadaju ta sluganska pera,
Ko da oni branili su sela.
Miševi iz rupa izišli.
Eh, što im se povampiri lica,
Kad se vije naša šahovnica,
Sveta zastava.
Mirno živim ponosan na svome,
Makar nije uvijek sve po mome.
Nek se čuje, nek se zna,
Nek vijori zastava,
Neka nitko ne dira,
U moj mali dio Svemira.
U eteru lažu, obmanjuju ljude,
Tako lako pravednima sude,
Jesam kriv, zato što sam živ.
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam,
Prozirna demagogija.
Mirno živim ponosan na svome,
Makar nije uvijek sve po mome.
Nek se čuje, nek se zna,
Nek vijori zastava,
Neka nitko ne dira,
U moj mali dio Svemira.
Dovedi strelicu ovdje, stisni, skini i preslušaj pjesmu!
Post je objavljen 26.08.2007. u 09:09 sati.