Napomena: Imam spreman tekst o Heratu i povratku u Kabul, ali ce to morati malo sacekati s objavljivanjem. Naime ,kako smo se vratili iz Herata nas zivot je pun raznih tipicno afganistanskih tegoba.
Nasa prva kuca izgledala je bajkovito. Gradjena od blata, sa starim krovom i prekrasnim vrtom. Uspjeli smo je ocistiti i srediti kupatilo, i taman smo poceli uzivati kad se desilo. Dok sam se tusirala, bojelr je pao sa zida, skrsio ves masinu i eksplodirao na podu.
Odlucili smo da je dosta. S mravima, buba-svabama i skorpionima koji su milili iz zidova i sa blatnog krova smo mogli izaci na kraj. Nisu nam toliko smetali ni misevi, stropovi od kartona i rupa na zidu u kuhinji. Pad bojlera nas je potakao na to da donesemo konacnu odluku: vrijeme je da se selimo.
Nasa ulica je divna. Uspjeli smo se sprijateljiti sa susjedima koji su nas prihvatili kao svoje. Poceli su nam donositi voce i pozivati nas u vlastite kuce. Ulozili smo jako puno truda i strpljenja u izgradnju dobrosusjedskih odnosa. Nismo se htjeli seliti daleko. Na svu srecu samo jedna vrata nize pronasli smo novu kucu. I gazda se cinio dobar i posten, ugovor je sastvljen tako da nam u potpunosti odgovara.
“Man khana ast shma khana” rekao je gazda. Moja je kuca je tvoja kuca. Uz uobicajene pristojnosti nas je uvjerio da bez obzira na sve, mi u kuci mozemo ostati sve dok smo u Afganistanu.
„Man khana ast shma khana“ je nedavno prestala vaziti. Stariji brat, narkoman i crna ovca u obitelji je odlucio prodati kucu. A stariji brat je stariji brat, bio on crna ovca ili ne, njegova odluka se postuje.
Morali smo se baciti na trazenje nove kuce. Razumljivo, jos uvijek zelimo ostati u blizini nasih susjeda.
Jucer smo pogledali sest kuca. One sa blatnim krovom i trosnim zidovima nisu dolazile u obzir. Iako su u pravilu puno ljepse nego one betonske, novije kuce, za popravku krova se mora uloziti jako puno. Osim toga te blatne kuce obicno nemaju zahod u kuci, nego u basti. Ljeti to ne bi bio problem, ali zimi na -30 sigurno nije ugodno.
Kuca u blizini policijske stanice je potpuno obnovljena, ali je ogromna i ima jako mali vrt. Osim toga, u blizini je policijske stanice, sto ovdje nije prednost. Policajci su najcesci pljackasi.
Odusevljeni smo bili jednom kucom u brdu. Prilaz jeste tezak pa bi zimi vjerojatno morali pjesaciti do nizih ulica kada krenemo na posao, ali nema ni struje ni vode.
Potraga se nastavlja.
Post je objavljen 25.08.2007. u 07:38 sati.