Gleda me kroz svoje krezubo lice i pita me koji kurac ja gledam. Pitam se kako uspijeva održati tako nizak broj zuba usprkos nenavršenih 20 godina. Stoji kraj vrata u svojem crvenom šuškavcu i zove Anu, Helenu, Radu, Mirelu... niti jedna od njih se ne okreće. Samo mala crna cura sjedi i tipka po svom mobitelu. Krezubi zahvaljuje na broju kojeg mu nije dala i nastavi visjeti po šipki rukohvata... Nije pametno tući se s ljudima bez zuba. Moglo bi nešto puknuti, nastradati... no ne priželjkuješ li već dugo bol, stvarnu bol u rebrima, bol koja tjera suze na oči, bol...
// Neregistrirani su auti tumor javnih garaža. Prljavi stoje i zauzimaju mjesto pod krovom dok kolone zdravih auta čekaju i trunu u bljuzgi, dok im sol izjeda šasiju, karoseriju, sve osim vjetrobrana. Sve bi ih trebalo zapaliti. Do jednog.
- A koji kurac gledaš?
Dijamantni prsten stoji na njegovanoj ručici, punoj plastike koju danas nazivaju umjetnim noktima. Poželim je pitati zašto nosi ružičasto, zašto muči stopala u uskim cipelama na pete, zašto se smrzava u tankim hlačama. Je li vrijedno? Osjeća li se tako bolje. Možda treba probati...
// Rukohvate u tramvaju definitivno treba grijati. Trošak struje povećao bi se, znam, no možda bi jednom ugoda kupaca mogla biti na prvom mjestu. Jer to smo mi. Kupci. Je li plava košulja u plavom sakou previše kondukterski? Na koju boju sakoa obući plavu košulju?
- Bok, nismo se već dugo vidjeli...
Pitam je postoji li privid zdravlja ako ideš na aerobik i pušiš nakon njega. Jer od tuda si se vratila, nisi li? Malo cura danas nosi donji dio trenirke izvan stana. A još manje cura trenira nešto radi sporta. Ti definitivno ne. Zato te pitam, postoji li? Ili si jednostavno umorna, predebela, prenezadovoljna, preusamljena, želiš li nešto drugo? Nešto bolje od svijetlih pramenova u kosi koji ispadaju iz kopče, a rubovi tvoje trenirke navlače vlagu i bljuzga bljuzga, bljuzga koja ti ulazi u tvoje tenisice. Uvuci dim, mogu li i ja povući?
// Ocjene nisu drugo do mjera uklapanja u sustav. Imaju veze sa znanjem koliko i sustav ima veze sa znanjem. Cijeli naš život temelji se na nečijoj ocjeni. Procjeni. Prijateljstvu. Rodbinskoj vezi... "Rođo moj, već ćemo mi njih uvatit'". Želim li cijeli život provesti uklapajući svoj svijet u sustav?
- Molim te, hoćeš li... molim te.
Popuši mi kurac. Ti i tvoje uvlačenje, grebanje, žaljenje i prijezir. Gledate kao ovce u moj trud, moj rad i moj život. No treba li pomaknuti dupe puno sala, treba li se pokrenuti, treba li pomoći kad je pomoć potrebna, svi se povučete. Svi ste odjednom pravednici, grešnici, junaci i jebeni čistunci. Popušite mi svi, gadite mi se, jer ja sam pošteno zaradio ono što nemam.