Zašto slušam išta? Zašto sam nedavno kupio MP3 player? Zbog tišine. Upravo sam to shvatio pokušavajući naći mjesto u stanu na kojem bi mi bilo udobno. Čik pogodi - nisam ga našao.
No kako je sve počelo. Na faksu su mi oči iscurile od dosade. No dobro, nije sve bilo baš tako kritično, no 6 sati bez pauze su uzele danak. Ne pomaže činjenica da zadnjih par dana imam osjećaj da sam ce-ce govno. To je ono govno na kojeg se ce-ce muhe skupljaju kao obične muhe na obično govno. Uglavnom, nakon ručka, kave, završio sam u Booksi. Trebala bi to biti mjesto gdje ću moći čitati u miru.
I mogao sam, jedno 20 min. Onda se muzika pojačala, a za stol u blizini su sjela dva tipa. Stvarno, nije potrebno da saznam baš sve o tome kako izvući pare ako sam obrtnik. Jer nisam. Postalo je nepodnošljivo i neki tip koji je čitao Terryja Pratchetta i ja smo se preselili u susjednu prostoriju gdje se jedan par međusobno poluoptuživao.
Ima nešto u tome da želimo slušati tuđa sranja i trpjeti ih. Pobjegao sam, nisam više htio trpjeti tuđa sranja. Došao doma, sjeo pred televizor i tada me lupio odvratan val nervoze. Ne osjećam se baš udobno u svom stanu. Kao prvo, nemam nigdje pošteno za sjesti. Kauč je od skaja koji se skliže i potpuno je neudoban. Stolica mi se raspada tako da se ne mogu nasloniti. Na krevetu ne mogu sjediti, samo ležati, a ja nisam osoba koja baš voli ležati. Stolci mi nevaljaju. Fali nam naslonjač ili fotelja.
Kao drugo, previše je zvuka u mojoj svakodnevici. Dođem na faks, netko priča. U tramvaju je buka. U stanu je još glasnije jer živim točno iznad pruge. I što da čovjek radi nego da poludi od buke. Ili kupi MP3 player i pokuša kamuflirati buku.
Svake godine, 1300 ljudi na svijetu umre od trovanja bukom.
Post je objavljen 02.03.2005. u 23:26 sati.