Pokloni mi…
Rastvaram latice sna
I vapim za samo jednom noci
U kojoj bih predala tijelo Moru
Razbijesnjelim valovima
Sto razdiru obalu mojih zelja.
Molim nebeskog putnika
Da zaustavi tren u kasnom ljetu
I pruzi mi noc na dlanu…
Na krilima mustanga
Zelim nestati u sumraku i
Dodirnuti beskraj osjecaja u sebi...
Samo jednu noc…
Pokloni mi pjesmu tijela
Dok uzburkani valovi
Propinju se u mojoj dusi…
Dok slast zadnjeg pogleda
Umire prije nastanka zore na otoku sna.
Pokloni mi jednu noc…
Samo rijeci na litici strasti
Zatvorit cu oci i misliti
Da blagi dodir tvojih usana osjecam na sebi…
Pokloni mi jednu noc…
Samo uzdah lahora
I okus soli na usnama…
Noc bez magle i suza…
Samo jednu noc od mnogih…
Nada 25.08.2007
”Utvaramo sebi da zelimo pobjeci od samozivog i otrcanog nacina zivota, a ocajnicki se drzimo svojih okova.”
Annie Mansfield Sullivan
Post je objavljen 26.08.2007. u 02:08 sati.