Ima li veće tragedije za jedan narod, naciju, entitet, stvoriti državu u krvi različitih zrnaca i za nekoliko godina sve to upropastiti! Slušajući nedavno jednog ekonomskog stručnjaka shvatio sam da to mogu samo budale i licemjeri koji se busaju u pokvarena prsa vičući: Imamo Hrvatsku! Što to mi imamo od Hrvatske? Pred Drugi svjetski rat Ante Pavelić za nekakvu nezavisnu državu Hrvatsku (koja je bila nezavisna kao i ova današnja) ustupio je svojim susjedima, napose Talijanima, pola hrvatskog teritorija, biva slavljen sve do današnjih dana. Kada je Tito nakon toga istog rata okupio sve te teritorije u maticu Hrvatsku, kada se hrvatskim jezikom ponovno počelo govoriti u Baranji, u Međimurju, Istri i Dalmaciji, danas biva šikaniran od nacionalista i tajkuna. I sada, kada smo na tekovinama AVNOJ-a i ZAVNOH-a i najnovijim ustavom uspostavili te granice, ta Hrvatska šaptom pade. Kao nekad Bosna. Prodaše ju prodane duše što HDZ-om se zovu.
A kako? Sistematski smo sanirali naše državne banke novcem poreznih obveznika, tako oporavljene prodali smo ih strancima ispod svake cijene, ovi su kapital prenesli u matične banke u inozemstvu i s tim istim novcem kupuju najvitalnije dijelove naše privrede, infrastrukture i građevne parcele. Nastoje kupiti morsku obalu, otoke i poluotoke. Od njih stvaraju turističke atrakcije u kojima svoje guzice namačaju domaći tajkuni, ali i sumnjivi tipovi iz stranih podzemlja. Za domaćeg čovjeka, običnoga smrtnika, nema mjesta. Rijeku Liku okupirao je neki Maraović, Žrnovnicu kod Novoga izvjesni Zubak, Istru Slovenci, dio Dalmacije Rusi. I u svakom tom pekmezu prste imaju naši članovi Vlade i njihovi trabanti u raznim institucijama koje sve to prate.
A interesantno je, zapravo logično, da nitko od njih neće odgovarati. Bruka do bruke, skandal do skandala, afera do afere i, eto nas u Europskoj uniji. Ne odgovaraju ministri, ni potpredsjednici Vlade, ne odgovaraju premijer ni predsjednik države, ne odgovaraju suci sa svojim sramotnim rješenjima i još sramnijim obrazloženjima, pa zašto bi odgovarali ustavni suci kao što su Vuković, Vukojević, Sokol. Zašto bi onda odgovarale i one samoborske maškare koje su kreatora ovakvog stanja u Hrvatskoj, prvog predsjednika Tuđmana, napravili od kukuruzovine i izboli ga sabljama, bodežima i vilama, jer don Kaćunko u jednom svom znanstvenom osvrtu (ne u kolumni) tvrdi da je upravo to bio razlog prerane smrti Franje Tuđmana. Ta "znanstvena" kategorija inače se zove vudu magija.
I sada ono za nas najznačajnije. U svim tim aferama tu je i najnovija afera KIM (Karlovačka industrija mlijeka). Ako išta ima pozitivnoga u odnosima Ogulina i Karlovca; to je ta industrija. KIM bi svakako morao biti heroj Domovinskog rata, a ne Karlovac ili Ogulin, iz razloga što je doslovno s prve crte bojišnice svaki dan dovozio mlijeko i mliječne proizvode u naše domove. I to pune četiri godine trajanja toga rata. Nije se desilo ni jednom da kamion KIM-a nije u pet-šest sati ujutro bio na odredištu u Ogulinu i u svim drugim mjestima koje je podmirivao od svog nastanka. Usporedite ga s današnjim šoferima Tiska koji još ni jedan dan nisu došli na vrijeme u ovo mirno doba.
Prođite danas na lokaciju KIM-a i uvjerite se da je sa stražnom fasadom i ogradom tvornice bila granica famozne "Krajine". Da je uz tu ogradu bila kasarna "JNA" u rukama četnika, uvjerite se da istočno od te ograde i danas stoje upozorenja: "Ne prilazi, minirano!" Zbog toga su KIM i njegovi radnici zaslužili poseban tretman ovoga društva, a nisu zaslužili da o njihovoj sudbini odlučuju korumpirani i beskrupulozni ljudi poput mutnog Vukelića ili zadriglog Polančeca. Golema je to sramota sviju nas, jer ovi prije spomenuti nemaju srama.
Post je objavljen 26.08.2007. u 07:00 sati.