˝Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj...
Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke,
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke..
Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta,
i mjesec iznad nas ima okus hostije,
a cesta miris izgubljenog svijeta..
Ref.
Moje nebo sad je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
zato pjevam da ne pojede me mrak
jer da nisam ovo ja bih bio biljka,
kome biti zahvalan, grade moj...
Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i zivot mi je otvorena prica,
ja se cesto spotaknem, al' se uvijek docekam,
ja sam covjek koji nema briga...
Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga,
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta,
kome biti zahvalan, zivote moj..
Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke,
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke..
Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta,
i mjesec iznad nas ima okus hostije,
a cesta miris izgubljenog svijeta...
Ref. ˝
----iako ne slušam Gibonnija i ekipu,moram priznati da mi je ova pjesma predobra...jednostavno se nađem u njoj....-----
Post je objavljen 25.08.2007. u 17:35 sati.