Za izgubljenu ljubav
Zaljubila sam se u tebe, bila sam još mlada,
Tek 14 godina napunila sam tada.
Bio si stariji, nije mi smetalo,
«Ljubav ne poznaje godine», tako se govorilo.
Sjećam se očiju, kao zvijezde su sjale,
Kada bi me nježno i tajnovito pogledale.
Osmjeh tvoj, srca je slamao,
Ali tada si ga meni, samo meni upućivao.
Poljupci tvoji, topili su me kao led,
Osjećaj da smo jedno, dosezao je u nedogled.
Ruke snažne, grlile su me u muci,
Utjehu si mi pružao, kad su bili najteži trenutci.
Rekao si da me voliš, mislila sam da je istina,
Jer ja sam tebe voljela i bila sam iskrena.
Svi su bili protiv nas, htjeli su nas rastaviti,
Našu sreću, nisu mogli podnjeti.
Laži su ti pričali, da te okrenu protiv mene,
Uspjeli su i zbog toga mi srce vene.
Preklinjala sam te, da mi se vratiš,
Ali srce ti je postalo hladno, nisi htio ni da se javiš.
Prošla je godina, ali još na tebe mislim,
Svaku večer u krevet, sa očima suznim polazim.
Pričaju mi, da imaš drugu,
A meni se srce slama, kako da rješim ovu tugu?
Od tebe je samo, uspomena ostala,
Dušom i tijelom ja sam tebe voljela.
Molila sam Boga, pitala zašto me kaznio,
Dao mi da te zavolim, pa uzeo...
Post je objavljen 25.08.2007. u 15:09 sati.