Pregled posta

Napokon, došao je dan da se mali moreplovac vrati doma.... značajna naznaka da je ljeto pri kraju.
Kamp se zatvara 15.09. pa će moji još ostati dole tih 20 dana i uživati malo sami u miru, i bez malog tvrdoglavca.

Jučer me prvi puta nazvao od kako je ostao s didom i bakom, i rastopila sam se, čak je i tatu htio čuti. Toliko puno priča da sam svaki puta toliko iznenađena da nemre ništa kad završim razgovor s njim-osim smijati se uz polusuzne oči.

Fali mi već dugo, moja mala zloća i jedva čekam da ga sutra vidim.

Što se mene i leđa tiće... vodimo
Kiro me spasio (da, da, vratio se s GO) pa smo Kum i ja otišli, ostavili pol života uz usiljeni smijeh, stisnute zube, bolove i neizgovorene psovke-jer smo mi FINI, i vratili se doma skakutajući uz manje bolove.
Sad je na redu fizijatar, pregledavanje rendgenskih snimki kičmenjaka i neki zaključak, objašnjenje ili barem savijet. Nadam se da će biti bolji od dosadašnjih genijalnih izjava kao što su: "ne smijete se ničime baviti" ili.. "imate preslabe trbušne mišiće..." ajme nebuloza i gluposti... i normalno da izgubiš volju za daljnjim traženjem pametnih doktora kad su svi ovakvi do kojih dođeš.

No, dobro, ima i super privatnika, samo da dođeš do njih trebaš jaaaaako puno šarma. Nije da meni šarm nedostaje, ali onaj drugi šarm me nekako neće u zadnje vrijeme...

Trenutno me ne zanima ništa osim mog malog povratnika... i zato od rane zore spremam i čistim i slažem i odrađujem posao koji trebam ovaj tjedan da bi mogla biti s njim prije početka posla broj 1. i posla broj 2.


Kak je već veliki ... morat ću ga izmjeriti kad se vrati, sigurno je barem 1 cm narastao taj mali moreplovac...

Ovo desno u box-u je slika od 03.08.2007. s mora...