Dakle.
Da.
U biti, samo da znate, ne volim ljubavne pjesme, bar ne onakve kakve puno mladih piše - volim te, ti mene ne, ljubav je lijepa, ali slijepa i tako to.
Inače, tko osvježi novim elementima i motivima i tu vrstu poezije, sviđa mi se.
Ne volim patetiku i sladunjavost.
Osim u maloj mjeri.
I uvjeravam se: nisam patetična!
Nisam.
Je li tako?
Tako je.

*Bez posvete*
Iščupaj posljednji dah nade
i priželjkivanja
i zgazi ga, izudaraj
i ostavi da leži.
Zakopaj ga duboko pod mahovinom,
okreni prema zapadu
i rotiraj u mom smjeru.
Pljuni na njega
i nasmij mu se u lice,
arogantno.
Pokaži mu da možeš više
no što misle.
Pusti krv da teče
u slapovima,
bez barijera
i kaplje na slamku.
Pretrči granice nebitnog
i ušutkaj oproštaj.
Ispusti energiju kroz
svaku poru zasebno
i proširi je,
zarazi nas.
Odgrizi filter
i ispljuni ga
meni pred noge.
Pokaži mi tko si,
bez pretvaranja.
Padam na to.

Post je objavljen 25.08.2007. u 10:33 sati.