Amy....toliko toga moram naučiti..- KLIk KLIK
Čudno je to s danima, naravno, jednako kao i s vremenom.
Osjećate se kao točka u svemiru - drevno i nepromjenjivo.
A zapravo, to je tek "slaganje varke na varku", da parafraziram
Andrića.
I mijenjate se. Sve dok tečete uporno i konstanto,
polagano ili ubrzani, sasvim svejedno jer svatko ima svoj ritam.
Čemu stoga osuđivati ritmove, načine i boje tuđih svjetova?
Sve je to" slaganje varke na varku" u kojoj smo svi, ali svi
jedan te isti slagač te iste varke.
I kiša, koja uporno pada...negdje drugdje, a vas zaobilazi...
I žedni ste. I pijesak je. I more prostrano.
Sinteza paradoksa. Tolilko vode, a tolika nemogućnost utaživanja žeđi.
Zar to nije zapravo alegorija današnjeg modernog doba?
Nikad više mogućnosti u popunjavanju ispraznosti, a upravo ispraznost vlada.
I demagogija...upravo ovakva, nalik mojoj.
A što je sa mnom...i danima koji prolaze, a ja ne pišem?
Putujem....
Amsterdam....Brussels, Beč....i za koji dan opet Prag..
Pišem iznutra, za zimu koja biti će duga i svakodnevniča, isprazna?!
Ili sam možda u krivu?
Kao Drina koja krivo teče?!
Post je objavljen 25.08.2007. u 02:45 sati.