Ovako je izgledao zalazak Sunca, gledan s jedne od najviših točaka zaseoka Gonar na otoku Rabu, odakle sam se vratio zajedno s ostalim članovima naše obitelji, još prošle nedjelje, ali nisam našao ni volje ni vremena, sve do sada, da Vam se javim; dragi i poštovani prijatelji.
Dome, slatki dome! Najdraži moj grade! Ima mjesta na ovom svijetu koja te po mnogočemu
nadilaze!
Ne isplati mi se misliti kako bi mi izgledao život kad bih živio u Gonaru... Vjerojatno neće biti te sreće za jednog običnog prosječnjaka, ali bilo je tako lijepo provesti odmor tamo, već četvrtu godinu za redom. Tiha patnja za čistim otočkim morem i zrakom ispunjenim mirisom smole bora još traje, ali čini mi se da već hvatamo ritam velegrada, tog fenomenalnog stroja za proizvodnju svega i svačega, ljudskog i neljudskog...ma najbolje ne ni o tome...
Draga profesorice, Dušo mila, torbe su raspakirane, sol iz kupačih kostima isprana je sasvim i gotovo da je sve u redu, ali...hm...pa, uhodat ćemo se kroz dva ili tri tjedana!
Zasigurno! Ako bude sreće!
Svima srdačan pozdrav i poljubac duše!
Post je objavljen 24.08.2007. u 23:36 sati.