Marketing
Sva u poslu...
Da sam prezivjela onu noc, to sam vam javila, da je vruce, pa to svi znaju, da sam se nekako oporavila od ukocene kraljeznice, obavjestavam urbi et orbi, ali ….
Dolazi susjeda s pricom kako je upravo okrecila stan, a ostalo joj malo boje, ma taman za moju malu ostavu. Eh pa zar to nije dovoljno za novu avanturu?
Dakle, naravno da mi ta lijepa «rozna» boja treba, taman ce osvjeziti moju malu ostavu, lojtrice imam, dobru volju, jedino jos neki valjak da obavim taj posao. Valjka neeeemmmaaaa, kao ima ona neki mali koji je kupila bas neki dan (dakle nov i nemoj me pitati da ti posudim, pa zar ti nije dovljno ova kantica boje), a ja se sjetim da ja imam neku cetku, negdje, od nekada…koliko veliku to cemo vidjeti. Upustim se ja u raspremanje ostavice (usput tragam za cetkom za bojanje zidova), hodam, nosam (ma uopce nije vruce, sva sreca heh) i gle evo moga alata, pa to je kistic sirok jedva nekih 6 cm, ali nema veze, mogu ja to…
Po lojtrici gore, po lojtrici dolje, grije me zarulja, a nemam gdje od nje, ako je ugasim u mraku sam, kistic u desnicu, pa u ljevicu, boja curi po meni, po lojtricama, vise po svemu nego po zidu, ali …ide me u zivotu ide me….
Naravno da sam tapkala u japankama (ma rodjene za moju kraljeznicu) i za par sati evo ga, sve gotovo, ma uredno, lijepo cisto, slozeno, mirisno….
Plan je bio, obojiti i ostaviti sve za drugi dan, ali…pa mogu ja to jos oprati da se bar toga rijesim….obavljeno, pa mogu ja dio stvari posloziti natrag da mi ne smeta po stanu…obavljeno, a mogu i ovo sto mi ne treba odnijeti u kontejner….obavljeno.
Tush, krevet, jutro, hop laaaaaaa, male slatke stare debele nogice se pokocile, ahahahaha, pa sad ti hodaj, khm…male stare artriticne sakice ne mogu ni zlicu drzati, yess. Treba li netko majstora, da mu obojam koji zid, moze strop, kisticem za platno, naravno, pa necemo valjda valjkom ili pravom cetkom… tu sam.
Samo vedro i veselo…
Post je objavljen 24.08.2007. u 23:09 sati.