znaš,uvijek sam znala da ti postojiš.da se nalaziš na nekom posebnom mjestu gdje me čekaš.osjećala sam da živiš za mene.osjećala sam da sanjaš zbog mene.znala sam da ti znaš da i ja negdje postojim.mene je uvijek tješila misao da znam da,negdje u ovome svijetu,postoji biće koje je tu samo zbog mene.kada bih se toga sjetila,sve drugo bilo bi mi nevažno.sjela bih na travu,gledala u nebo i razmišljala o tebi.duboko,jako duboko u sebi,znala bih da i ti to radiš.mi činimo savršen par.znam,možda će proći još dosta vremena do našeg susreta,a opet...ti možeš biti bilo tko.možeš biti osoba koja svakodnevno prolazi pokraj mene,možeš biti onaj za koga sam se najmanje nadala.možeš biti bilo tko,a ja te neću prepoznati sve do pravog trenutka.
ja ne znam gdje si ti.dok ja ovo sada pišem,ti možda sjediš na nekoj klupici u parku i trebaš nekoga da te utješi...a možda razmišljaš o meni...ja to ne znam.ali znam da za svakoga postoji srodna duša.Znam da si ti moja,ali postoji i okrutna strana svega toga.ima osoba koje nikada ne upoznaju svoju srodnu dušu.ima osoba koje dozvole da njihova srodna duša ode iz njihovih života i kada shvate što su izgubili,bude prekasno.
ja se nadam da mi nećeš pobjeći.nadam se da ćemo se sresti na polovici naših puteva.na križanju.onda ćemo zajedno izabrati pravi put.
do tada,ja samo mogu čekati i dalje maštati o tebi...
Post je objavljen 24.08.2007. u 20:08 sati.