" Svaka duša gradi sebi kuću, a izvan njezine kuće je svijet, a izvan njezina svijeta je mirna luka. Onda znaj da svijet postoji zbog tebe." Ralph Waldo Emerson Evo već peti dan za redom sam sama doma. Sestra i roditelji su na moru. Prvi put da sam sama, onako zaista sama. Znači mi to puno jer to govori da me smatraju odgovrnom i zrelom osobom. A i ja sam to sebi sama htjela dokazati. Zvuči fora, ali u početku baš i nije bilo. Najgore je navečer kad padne mrak, a ja sama u cijeloj, velikoj kući. (Eto zašto sam prestala gledati horore ) Onda ti nekako fale tvoji ukućani koji ti toliko puta idu na živce. Ali sada je već dobro. Ipak dobiješ nekakv osjećaj slobode. Budiš se kad hočeš, jedeš kad hočeš, radiš šta hočeš....osim dakako spremanja cijele kuće, ali dobro. Frendice mi skoro svaku večer dolaze na piđama partIje i onda partijamo do 2 - 3 ujutro, tako da sam trenutačno malo sleepy. Ma inače se zaista za mene ne može reći da sam nekakva partijanerica, drinkerica i tako to, ipak smo mi dobre cure, ali jučer je zabava malo odmakla nadzoru. Eksale smo nekoliko votki i zaista nam je udarilo. Počele smo pjevati i plesati, a pošto smo imale otvorenu terasu to se čulo vani. Mi to ne bi ni primjetile da nas hrpica klinaca što su sjedili prekoputa, od nekih 15,16 godina nije počela zajebavati i derati se da bi oni na tulum. Bilo je negdje već oko jedan sat u noći. U početku ih nismo fermale,mislim to su samo glupi klinci, sve dok se njih osmorica odjednom nisu počeli penjati preko moje ograde i lupati i zvoniti na vrata. Tada nas je panika uhvatila. Vrata jesu bila zaključana, ali nikad se ne zna. Ipak je njih bilo osam, devet, a nas četiri. Čak smo mislile i policiju zvati, ali dok bi oni došli već bi mi cijela kuća mogla izgorit. Rekla sam da ako ništa čemo počet vrištat, pa će nas već neko čuti. Pritajile smo se i pravile da ih ne čujemo. Srećom, nakon pola sata su otišli, ali tulum nam je bio pokvaren, a ja sam se totalno otrijeznila. Frendica je prespavala kod mene u slučaju da se vrate, pa da ne budem sama, a i još smo bile pod dojmom. Ujutro nam se već sve činilo smješnim. Mislim to se definitivno može samo nama dogoditi. Imamo 20 godina, a od svih pijanaca i luđaka za nas se zakvače neki mlađi delikventi. Mislim zaista za ne povjerovat! Barem ću imat što za pričat. Danas ću rano otići u krpe, a sutra valjda opet party ili idemo vanka. .....nadasve je glupo glumiti nekoga tko nikad nečeš moći biti. I praviti se sretnim, a u tami sobe plakati...I govoriti da je samoća ono što ti sada treba samo jer si preponosan pokazati slabosti.... .....nadasve je bolno iznova se razočarati u neke ljude kojima si vjerovao, a još bolnije je svaki si put to iznova dopustiti.... .....nadasve je iznenađujuće kada spoznaš da su te primjetili ljudi za koje si mislila da to nikad neće....jer svaki put dok se gledaš u ogledalu, na sebi ne nalaziš ništa posebno, ništa drugačije i zanimljivo....samo zbunjenu i preplašenu djevojku koja se još osjeća djetetom.... .....pa ipak nadasve je lijepo kada shvatiš da uza sebe imaš nekolicinu ljudi kojima je uistinu stalo do tebe..... .....jer tada znaš da je sve moguće......Post je objavljen 24.08.2007. u 16:57 sati.