Marketing
Otvorena duša
Bok,prijatelju! Opet smo tu. Ti,ja i nasa sretna klupa. Ne pricaj znam kako ti je, osjecam se isto! Hej, castis me picem?! Hvala ti stari. Hvala na picu. Moram pocet vracat dug.
Sjedimo vec satima tu, sutimo. Nema beda imamo vremena!
Ti opet prvi zapocnes razgovor, pricas mi o svojim nezgodama. Sranjima!
Da, sad si se opet navio... Ma ajde, pricaj mi!!!
Da, vidim dugo nisi imo prijatelja da razgovaras. Toliko godina si sve to drzo u sebi! Pa drago mi je. Isti smo!!!
Vidim sada je na meni red.
Da ti ispricam svoj zivot?
nesto me najvise zabrinjava, trebali covjeku vjerovati uvijek kada kaze Volim te.? JE li to jedna iskrena rijec, zapavo dvije, koje su malo teze za reci u lice? ili su samo neke dvije rijeci nekome i bzvz. Moze li ih covijek izreci naglas ako ne osjeca doista tako?
Te dvije rijeci znace mnogo nekima, meni, mogu jako usrecit nekoga. Mislim, radi tih razloga da kad se izgovaraju tako osjecajne rijeci nikad nebi trebalo lagati.
Jebeni smo mi ljudi postali!!! Zivimo okruzeni lazima.
Lazima koje se skrivaju svude, i u nasoj klupi. Uvijek ce doci na vidjelo s vremena na vrijeme. Zasto ljudi lazu????
ja mislim da se to pitanje nikad nece u potpunosti rijesiti.
Urodeno je neznati odgovor na sve, uvijek postoji nekoji izdajica, tajanstveni covijek koji ne govori uzalud jer malo govori, pametno.
Jos ovdje sjedim. Jesam li dosadila vec?!
Nemogu vise ni govorit jer gubim misli, vec sam mrtva.
Otvorim oci, nema prijatelja koji ti se povjerava i koji ne laze...
Samo ja i klupa, tama, kraj mene smece... To si bio ti.
Opet jaucem i kukam kako sam usamljena dusa.
Nema sume, ostalo je samo jedno stablo. Lijepo stablo.
Moj prijatelj i uho koje me slusa.
Post je objavljen 24.08.2007. u 14:52 sati.