Marketing
Ok. Nisam više ljuta. Ok. Lažem. Ljuta sam (i ostat ću ljuta) taman onoliko koliko je potrebno da ne zaboravim onu laž i ono što sad osjećam prema Njemu. Ali baš mi je godilo izbaciti sav onaj bijes iz sebe...
Ok. Moving on. Prošli sam vikend dobila jedan od najboljih komplimenata u životu. Naime, postoji jedan stariji čovjek, ima četrdesetak godina, ja ga znam iz viđenja jer se povremeno druži s Prijateljem i dečkom moje F., simpatičan čovjek, pristojno ga pozdravim svaki put kad ga vidim, ali nikad nismo razgovarali. I tako subota navečer, ulazimo moje cure i ja u klub, kad tamo on. /Inače je bivši vlasnik tog kluba/ Zaustavi on mene, pruži mi ruku i počinjemo razgovarati. Nakon nekoliko uobičajenih rečenica tipa "Kako si? - dobro, hvala, a Vi?", kaže on meni da sam ja jedna od tri žene koje najviše cijeni u gradu". Ostavio me bez riječi. Jedino što sam uspjela izustiti bilo je: "JA?". Kaže on meni: "Da, imam osjećaj da si jako inteligentna, jako pametna cura, postupaš po razumu, a ne po osjećaju." Wow. Didn't see this coming. I tako smo još malo čavrljali i onda je mene i moje cure počastio pićem. Baš me iznenadio. Među tri najcjenjenije žene u gradu sam, hahaha... Možda ja sebe ipak podcjenjujem. 
I tako sam malo razmišljala - i zaključila da je ipak u krivu. Ipak postupam po osjećaju. Koji put me osjećaj prevari, ali uglavnom dobro procijenim situaciju. I iako znam da je nekad bolje postupati po razumu, osjećaj prevagne. A onda kad me taj osjećaj prevari, lupam glavom u zid i žalim što nisam razmišljala hladne glave... Ali eto, to nisam ja, možda samo izgledam razumno, ali srce je ono što slušam...
Post je objavljen 24.08.2007. u 14:53 sati.