ZLOCIN I BUDUCNOST
Genocidna ubijanja muslimana vrsena su uz prisutnost i mirno promatranje najveceg dijela savremenog svijeta.
Tako se krivica rasporedjuje od necinjenja do izravnog vrsenja genocidnog ubijanja.Stanja pojedinaca,drustava i institucija koje su sudjelovale u genocidu namecu se kao temeljni znaci buducnosti covjecanstva.Razvoj svijeta,
kojim se ustrajno navjescuje bolja buducnost,nosi u sebi i ideologije i ustrojstva i institucije i stanja pojedinaca,
drustava i politika koje cuvaju klicu genocidnog ubijanja.Energije kojima raspolaze novovjeka civilizacija,istkana od takvih ideologija,ustrojstava,sredstava,pojedinaca,drustava i politika,nicim nisu zaprijecene da se u cjelini svijeta iskazu kao moguca opca vladavina zla.Manjkanje privrzenosti pocelima viseg reda prijeci cak i shvacanje takvog stanja.
Genocidna ubijanja bosanskih muslimana pokazala su jos jednom da izvrsitelji zlocina vjeruju u opravdanost i moralnu utemeljenost svega sto cine.Pokazala su i mogucnost svijeta da prihvati krivicu jednog naroda zato sto on ima drukciju vjeru i povijest od pretpostavljenih temelja"jedne civilizacije za sve ljude",koja bastini teznju uspostavljanja"jedne crkve za sve ljude".Ali,ako najdublji predjeli ljudskog bica ne jamce mogucnost razlicitih puteva,pri cemu oni,i pored svoje razlicitosti,vode covjeka iz najnizih stanja prema najvisim,od tame zlocina do svjetla svetosti,propast svijeta s obiljem ubijanja i razaranja zapocinje u posvjedocenju takve nemogucnosti u najmanjem naselju,a okoncava u sukobima najmocnijih sudionika svjetske ukupnosti.U bosanskom bicu jest uvjerenje u takvu mogucnost.Zajednice koje oznamenjuju mesdzidi,sinagoge i crkve mogu biti onako povezane kako su povezane latice ruze oko istog sjemenog sredista.Snaga da se brane jest u vezanosti za jedno te isto srediste.To srediste je i Prvo i Posljednje,i Vanjsko i Unutarnje.Ono priskrbljuje covjeku izlaz iz stanja zla,koje se iskazuje kao privrzenost nezbiljskom i prolaznom.Ljudsko izbavljenje je u razlucenju nezbiljskog od Zbiljskog i prijanjanju uz Njeg.Nije samo jedan nacin tog razlucenja i prijanjanja vjerodostojan.Ali njegovo dosegnuce je uvijek jedno-ljudska potpunost.Iznevjerenja i krivotvorenja tog nacina prijece postizanje potpunosti i iskazuju se kao vladavina zla u kojoj ljudski zivoti ne nose mogucnost svetosti,pa je zato njihovo unistavanje prisutno.
Krivica muslimana jest u tome sto nisu ustvrdili i shvatili dugovjeko trajanje ideologija,ustrojstava,sredstava i mogucih izvrsitelja,ciju prisutnost svjedoce ponavljanja valnih udara u obliku genocidnih ubijanja.Taj postojani
tok u vremenu pruza,i pored svih varki ugradjenih u njeg,mogucnost predvidjanja njegovih ucinaka i suzbijanja uzvratnim djelovanjem.Barem dva stoljeca nude mnostvo neutajivih genocidnih ubijanja muslimana na koja se i ovo posljednje zakonomjerno nastavlja.Muslimani su u ukupnosti nasilnickih kultura i politika svog susjedstva odredjeni kao neprijatelji.Ubijanja i progonjenja traju stoljecima,uz najotvorenije srpsko iskazivanje svoje"nadmoci"
u oblikovanju slike o muslimanima kao"podljudima".Buduci da takvo iskazivanje nastoji svoje opravdanje pronaci u dubljim i sirim odnosima"razlicitih puteva i zakona"u svijetu,ono proizvodi ili nadopunjuje uzvratne pojave u svome okruzenju,koje cesto"misle"drugo u odnosu na ono sto,s obzirom na narav svog uzroka,cine.Tako i zrtva nerijetko pristaje na nacin misljenja i djelovanja koji domislja i namece njezin dzelat.Jasniji uvidi u te obrasce povijesti i ljudske duse dovode pred nuznost opredjeljenja:Cekati novi i neizbjezni val ubijanja,ili izgraditi sve u nacinu misljenja i zivljenja sto ce onemoguciti njegove ucinke?
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
Post je objavljen 24.08.2007. u 13:03 sati.