Marketing
Napokon novi post =)
Napokon novi post. Kao što vidite nisam pisala duže od tjedan dana. Ne znam zašto. Možda zbog lijenosti, ili možda zato što nisam znala što napisati?! A tko će znati. Ali sada se vraćam. Možda na radost nekih a na tugu drugih. Kako bilo da bilo počinjem pisati.
Kao što i znate ja sam ona stara nisam više ona koja je samo vuče po kući i broji minute, sate,dane… i imam samo reći (u vezi toga) bila sam stvarno glupa što sam toliko dugo cmoljila. Jedino me tješi to što se je zgadio i drugim curama pa tako da je on izgubio.
Pročitala sam negdje:“treba iskoristiti mogućnosti koje ti život pruža, a ne već na prvoj prepreci odustati i sakriti se u mišju rupu. Možda je tamo sigurnije ali je jakooo dosadno i nećeš ništa promijeniti. To je istina. I sama sam se uvjerila u to. sada kada sam sretna pokušavam pomoći svojim frendicama. Jedna vrišti da će se ubiti jer joj je život glup, i da nikad neće biti s dečkom kojeg voli. A druga svaki put kad netko spomene njegovo ime gotovo napravi poplavu. Pošto možda jesam izgubila povjerenja u poneke dečke. Ali još uvijek mi je ostalo ono najvrjednije prijateljstvo. Pošto smo nas tri best friends 4ever učinit ću baš sve da im pomognem. Baš onako kako su one meni. U vezi mene i mog bivšeg brine me samo to što je možda to sada teko jer ga ne vidim ali kad počne škola morat ću ga svaki dan gledati. Tek tada ću vidjeti dali sam ga prebolila. Nadam se da ću do onda naći dečka koji me razumije ako me dečka barem prijatelja.
Savjet za cure: nikad nemoj te žaliti za dečkom duže od tri tjedna jer će vam biti žao što ste sve propustile.
A sad opet ja- imam problem. Tj. dvije frendice meni najbolje a jedna ne voli biti baš u društvu druge. Što da radim? Ne želim niti jednu povrijediti. Prva šizi ako s nama pozovem i drugu a ta druga se naljuti ako ju ne pozovem. Ne kužim zašto jednostavno ne možemo biti naj frendice kao prošle godine? Svi su se oko mene promijenili i osjećam se pomalo jadno jer se skoro nitko ne podnosi. Nadam se da kada dođemo u razred da će sve biti po starome, sve te ljude poznam od vrtića i sada se to dogodi. I to pogotovo cure. a dečki to su posebna priča . jeste li se ikada osjećali kao da svi oko vas pričaju drugim jezikom i kao da nitko nikoga ne razumije?! Tako se u kratko sada ja osjećam. I sada pokušavam naći razumijevanje na blogu jer su ovdje gotovo svi dragi ljudi. Pozz. Big kiss i kako Fergie kaže Big girls don`t cry! 
Pusa ;-)
Post je objavljen 23.08.2007. u 23:30 sati.