Pregled posta

Ljeto i ljetovanje

Ovogodišnji godišnji mi je u mnogoćemu donio prosvjetljenje. Naučila sam da ako ne želiš dopustiti da te tvoj cijeli ured i posao prate na godišnjem (premda su oni kilometrima daleko, a ti pokušavaš uživat u sjeni borova uz neprestano zujanje telefona, a ne kako bi se očekivalo cvrčaka) trebaš isključit mobitel i staviti Out of office reply. Neki vjerojatno misle «duh» kako se toga nije prije dosjetila, vjerujte mi jesam, ali radeći u nevladinom sektoru u kojem požrtvovno (čitaj: glupo) nabijamo sebi neplaćene prekovremene, govoreći sebi da je to za opće ljudske ideale (koji su umrli valjda s drugom Titom), naprosto te ponese val toga da radiš i na godišnjem. E nakon što mi je iz ureda pristiglo preko nekoliko totalno stupidnih i u tim trenucima nerješivih pitanja napravila sam sve gore navedeno; službeni mobitel je ostao bez baterije i nekako nisam imala volje ga ponovno puniti, privatnom se iznenada isključio zvuk, a moj mailbox je upornima javljao da se strpe nekoliko tjedana dok se ne vratim u ured. (da vratila sam se u ured, ali isti je u međuvremenu poplavio i sad sam opet doma, ali nisam na godišnjem, ma skoro da jesam ).

Ali tijekom ovog godišnjeg tj. od onog trenutka kada sam sa šest sati od predviđenog polaska sjela u auto mi je nadoilazilo još jedno otkrivenje, a to je da ne volim ljetovanja (otprilike podjednako kao i Božićne praznike). Razlog je vrlo jednostavan isfuravanje i gužve i cijene. Prema nekom nepisanom pravilu, tijekom ljeta, svi bi mi koji živimo u zapadnim civilizacijama trebali biti silno sretni što smo se napokon dočepali mora, što tamnimo (stvaramo podlogu za rak kože), što uživamo u totalno ludim tulumima (obično ispred ludih mjesta, jer na u ova dva grmelja ne daju ući, jer nismo propisno obučeni) itd., itd.
Ali ima tu još, evo nekoliko mojih razloga zašto ne volim ljetovanja:
1. Vrućina i njezina nuspojava znojenje, ja naprosto ne volim kad se s mene cijedi k'o u sauni, osim u slučajevima kada to svjesno želim (trčanje ili odlazak u već spomenutu saunu).
2. Premda spadam među sretne osobe, koje mogu otići na godišnji bilo koji dan u tjednu, grozim se i same pomisli da bi mogla ostati zarobljena na auto-putu pred nekim od naših jednotračnih tunela na temperaturi na kojoj i stanovništvo ekvatorske Afrike pada u nesvijest, u još užarenijem automobilu kojem je upravo taj dan ili nekoliko dana prije puta crkla klima. Ovdje mislim i na odlazak i na povratak. (U povratku mi se to i dogodilo)
3. Kad se napokon dočepaš plaže one su krcate, a ako imaš sreće da nisu onda je more prljavo. Evo dvije scene, s dvije različite plaže, s naše Dalmatinske obale. Subota je kasno poslijepodne, sunce polako zalazi. Medeni i ja odlazimo na veliku plažu u Splitu, koja osim što izgleda očajno jer od odlaska Pape nitko tamo nije prstom maknuo, je k tome i pretrpana i to većinom obiteljima iz zaleđa koje su došle na cjelodnevni izlet s prenosnim frižiderima napunjenima pohanih kokošima, paradajzom i paprikama. Čak i u tako kasne popodnevne sate mjesto je nemoguće naći, ležaljku iznajmiti, a do prvog kafića je dobrih 10 minuta hoda po prašnjavom autima prekrcanom platou. More nije baš pre čisto svašta nešto pluta po njemu, a zbog ne baš velike dubine puno kupaća, a onaj koji ju je radi nikako se nije mogao odlučiti hoće li da ona bude zemljana ili šljunčana. Ukratko jedinstveni i neponovljiv doživljaj kupanja. Nakon toga smo se uputili na Hvar s mišlju da ćemo u tom mondenom ljetovalištu bogatih i slavnih ipak naći neku bolju plažu i jesmo. Komparativna prednost u odnosu na prvu je bila u tome što odabrana plaža nije bila pretrpana i što je to bio kameni plato, dakle ni trunke zemlje ali, ali. Odabrana plaža se nalazi preko najskuplje plaže u Hvaru (opće poznatog Bonja, gdje dan košta 600 kuna), situacija sa cijenama je ovdje malo bolja (ležaljka 35, suncobran 25, kava 15, voda Jana 0,33 koju te natjeraju kupiti jer ti prodaju priču da voda ne valja – nisam nasjela na taj trik), i tako naravno zbog lokacije i cijena očekuješ da će more biti čisto. Međutim tu vas očekuje iznenađenje, u krajnjem lijevom kutu mora skuplja se smeće i to ne par plastičnih boca i pokoja vrećica već nešto odvratno ljigavo, sluzavo na izgled. I sada mi nije jasno, radili se tu o tome da su oni dobili koncesiju za plažu, koja očito ne uključuje i to da se moraju pobrinuti da more na plaži bude čisto ili im naprosto ne može doći do mozga da gost koji plati skupu kavu, preskupu vodu i turbo ultra skupi sendvič (proučila sam cjenik, nisam luda dati 40 kuna za malo kruha i list salate) želi i čisto more.
4. Da bi se dočepalo bilo kojeg otoka potrebno je otići u trajektnu luku, gdje je jednako tako vruće i gužva i ljudi bez obzira što idu na godišnji i trebali bi biti sretni su zapravo skroz nervozni. Ako ste sretne ruke prođete s kojom psovkom, ako niste možete završiti kao voditelj dnevnika sa prekršajnom prijavom.
5. U Splitu smo naletili na još jednu pojavu, koja je valjda specifična za taj grad, a to je simpatično neljubazni konobari. Pilu smo kavu u jednom kafiću u strogom centru gdje je mrzovoljnost konobarice dok je primala narudžbe bila toliko očita, da me čak malkice podsjećala na mene kada puše jugo. Međutim nakon treće kave smo se skompali s njom do te mjere da se izderala na svog gazdu kada je počeo pričati nešto s nama. Isto tako u jednoj konobi, konobar je bio toliko neljubazan i pomalo nadrkan (dobacivao se s gostima, ovi su mu htjeli platiti i nešto mu rekli o vrućini na što im je on odgovorio « Daj sačekajte šjor i meni je vruće!» poprilično neveselim tonom) da nam je zaboravio donijeti cijelo jedno jelo, ali nema veze jer to je dio folklora i sve je dobro dok ne lete boce.
6. I da prozovite me razmaženom kučkom, ali kad naručim kavu sa hladnim mlijekom očekujem kavu sa hladnim mlijekom, pogotovo ako je plaćam 12 do 15 kuna (kod mrzovoljne iz prethodne priče, kava je bila 8 kuna i uvijek s hladnim mlijekom, ali to je bio Split, a ne Hvar).
Ima valjda tu još, ne mogu se više svega ni sjetiti, tako nakon svega ovdje rečenog pitam vas ima li smisla ići na ljetovanje na more? Moram pod hitno mijenjati taktiku i smisliti nešto super za iduću godinu.


Post je objavljen 23.08.2007. u 21:59 sati.