Opet sam na jebenom početku... ili realno gledajući.. opet na kraju.. među zadnjim smećem..
FUCK CARRING!!
Vjerovatno sam zaslužila da me ostaviš onako pijan, preko mobitela.. u šest sati ujutro, 500 kilometara udaljena od tebe..
Vjerovatno sam i zaslužila da me počastiš svim onim «lijepim riječima» koje si mi rekao..
Svaku jebenu riječ ti pamtim..
Svaku..
Znam, gadura sam, znam uvijek ću i ostati gadura.. znam da me mrziš.. najlakše je nekoga mrziti.. ali nemoj zaboravi da je najteže nekoga zavoljeti onakvim kakav je..
Vjerovatno zaslužujem da me i dalje ponižavaš i spuštaš na način koji samo ti znaš..
Možda je to jednostavno tvoj zid koji trenutno gradiš oko sebe misleći da će ti biti lakše..
Imala sam te zidove oko sebe.. neće ti ništa pomoći.. ali očito svatko mora sagraditi svoj i ponovno ga srušiti..
(nisam zaslužila, ni približno..)
FUCK ALL THE TIME I TRIED TO MAKE SHIT RIGHT!!
Znaš što mi je najgore trenutno? Onaj osjećaj kad se probudim.. sa pitanjem u glavi da li je sve to bio san.. da li sam se napokon probudila iz cijele te noćne more.. nadajući se da si tu negdje..
Nakon što prođe pola sata shvatim da te više nema i da te ne želim više nikad uz sebe..
Kako čudno.. možeš i mrziti i voljeti u jednom trenutku..
I jednostavno ne možeš reći da ne postoji početak kraju..
Ispada sve tako jednostavno.. prejednostavno.. a tako glupo
FUCK THE PAIN...!
Da, tko bi rekao da će tako jedn ahladna osoba koju trenutno mrziš osjećati onu bol.. onu jaku bol.. možda je to samo preprazna riječ da bi ti opisala kako se trenutno osjećam..
Moji dani se svode na ležanju u krevetu, sjedenju na stolici.. s pogledom u nešto, a sa mislima jako daleko.. sjetim se nečijih nasmijanih lica... i onih starih ožiljaka..
Kažu da i s malo svijeta nađeš put za natrag.. ne želim natrag.. ne, nikada više. Želim živjeti u ovome trenutku.. sad, baš sad. Bez tebe. Zauvijek bez tebe.
FUCK THE FACT THAT I GAVE MY HEART TO SOMEONE WHO JUST WALKED OVER IT!!!
Stvar je u tome što se smatram gubitnicom.. uspio si, priznajem.. ali opet sam ispala najbolja.. to je ipak moje područje.. opet na dnu.
Sjećaš se da smo voljeli dugo pričati..? i koliko nam je tada brzo prolazilo vrijeme?
Ne želim se sjećati toga.. ne želim se sjećati ničega što ima veze s tobom..
Ali još si tu.. još si ispod moje jebene kože. Još si uvijek tamo gdje si i bio sih naših 7 mjeseci.
Na kraju se čovijek zapita.. «šta nisam dala dovoljno, šta te nisam znala voljeti?»
To je bio moj način.. tebi nije odgovarao.. žao mi je što netko nije znao cijeniti to što ga volim svim svojim bićem.. očito nije bilo dosta.. ali žao mi je.. je ti nisam imala više ništa z adati.. jer.
Dala sam ti sve.
FUCK ALL THE MANUPILATION!!
Ja sam ta koja je lagala?
Ja sam ta koja je stalno prigovarala?
Ja sam ta koja je bila ljubomorna na tvoje prijateljice?
Ja sam ta koja ti je abranila da se družiš s njima?
Ja sam ta koja je plakala i odlučila krenuti dalje?
Ja sam ta koja je odmah cijei idući dan tebe ignorirala?
Ja sam ta koja te je odvela u krevet i iskoristila te?
Ja sam ta koja te taj cijeli dan nije ni vidjela i ako si bio kraj mene?
Ja sam ta koja te ostavila kao a si zadnje smeće?
Ja sam ta koja je uvijek govorila da te voli a nije tako mislila?
Ja sam ta koja te trenutno mrzi?
Ne nisam! Nikad..
Toliko poraza u jednom trenutku.. nisi ni svjestan koliko se toga dogodilo a ni ne vidiš to u tom trenutku.. jer u tom trenutku misliš da to i nije toliko strašno..
Ali.. čini mi se da ni još uvijek nisam svjesna svojih i tvojih grešaka.
FUCK BEING THERE FOR YOU!!!
Jer od svega ostao je samo zaglušujući zvuk mojih suza na tvoje izbjedljele tragove.
Pogledom iza sebe shvatila sam da je sve ovo vejrovatno bila jedna velika iluzija koja me je uspjela osljepljeti..
Teško te je voljeti, a ne biti s tobom..
Drugima pričam da je kraj, a u svemu živim s tobom.
Skrivam svoju bol, a pričam o sreći
(to je ono najteže)
FUCK ALL FEELINGS ABOUT YOU!!!
Koja ironija.. bob marley – no woman, no cry.. (skretanje za zamet.. taman je ta pjesma svirala)
.. sad ju slušam...
priznajem... teško je dati nekoj drugoj curi onaj osmijeh koji je bio posvećen samo meni, ali meni će biti puno teže što ću ja morati svoj osmijeh dati nekom drugom dečku..
tko zna.. možda ga baš on bude više cijenio..
«akle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...»
da, to je ono što sada sama sebi trebam objasniti..
(post je bez slika... nemam baš isnspiracije niti neku sliku da bis e moglo opisati moje stanje... i .. naravno.. blog će u međuvremenu biti obnovljen od svih ovih starih slika i sjećanja..)
Post je objavljen 23.08.2007. u 21:01 sati.