Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.'' (Lk 13, 30) Kad god pročitam ovaj redak prisjetim se ne tako davne prošlosti, kada su, nakon demokratskih promjena, neki anonimni vjernici počeli dolaziti u crkvu.
Istina, neki su to učinili na jedan gotovo bezočan način ulazeći u prve klupe uzdignute glave. Među takvima je bilo dosta onih koji su za vrijeme komunizma štetili Crkvi i vjeri. Ne možemo jednostavno zaboraviti revolt onog učenika kad je u prvoj klupi u crkvi ugledao ravnatelja koji ga je maltretirao zato što je išao u crkvu i bio ministrant. Ali uglavnom članovi partije i njihovi simpatizeri, koji su se odlučili na odlazak u crkvu, nisu baš tako jednostavno prekoračili prag crkve. Bilo je tu lomova, nelagode…. Neki su mi to u razgovoru priznali. Bilo je i opravdavanja. Pa znate imao sam takav posao…. Na nama nije da sudimo da li je njihov postupak bio opravdan ili su to bili najobičniji karijeristi, kojima vjera nije ništa značila…
Istina, bilo ih je koji bi potajno odlazili u neku crkvu gdije ih nitko nije poznavao. Tamo su krstili i svoju djecu. Jasno, možemo se zapitati, što bi bilo da su se svi vjernici tako ponašali? Mi svećenici imamo i neka pozitivna iskustva kada su se neki članovi partije svijesno izložili opasnosti jer su nam dojavili što nam se sprema jer nas je prijavio neki naš dobri vjernik kako smo u propovijedi ili negdje drugdje kazali nešto što bi nas moglo odvesti u zatvor.
Tako da prigovori onih vjernika koji su u vrijeme komunizma redovito išli u crkvu, a koji se još tu i tamo čuju: više ne idem u crkvu od kada su počeli hodati ''oni'' iz bivšeg režima, nikako nisu u pravu. Ako je tvoja vjera na tako slabim nogama da samo zbog toga više ne želiš ići u Crkvu, onda nisi ništa bolji od onih koji su zbog nekih svojih materijalnih interesa izbjegavali svoju crkvu i bojali se javno pokazati da su vjernici.
Postoji na tu temu jedan zanimljiv tekst sv. Augustina: ''Hodočasnička država Krista Kralja neka misli na to da su i među njezinim neprijateljima sigurno sakriveni njezini budući građani.'' Ili, kako poznata izreka veli: ''Ćudnovati su putevi Gospodnji.''
Dobar bi se vjernik trebao radovati takvim pozitivnim obratima i obraćenjima, a da li su ta obraćenja doista iskrena, o tome sud trebamo prepustiti Bogu.
Molitva vjernika
Bogu, dobrom ocu, koji nas odgaja s ljubavlju, upravimo svoje molitve.
1. Gospodine, daj da pozorno slušamo tvoju riječ koja nam pokazuje put u život. – Molimo te.
2. Po krštenju pripadamo Crkvi i mislimo da je to dovoljno. Daj da u životu biramo ''uska vrata'' kroz koja ulazimo u obraćenje i promjenu života. – Molimo te.
3. Udjeli nama, koji smo već pozvani, milost da ti budemo vjerni i da ne budemo ''posljednji''. – Molimo te.
4. Zahvaljujemo ti za zdravlje i sva dobra koja nam daješ. Obdari tim istim darom sve ljude. – Molimo te.
5. Prikazujemo ti patnje naše bolesne braće i sestara, primi njihovu žrtvu kao zalog spasenja u vječnosti. – Molimo te.
6. Upravi srca našim mladih da traže tebe vječna Istino, te da ne lutaju zarobljeni lukavošću zla. – Molimo te.
7. Naše pokojne nagradi vječnim životom. – Molimo te.
Hvala ti Gospodine što si nas uslišio i primio ove naše molitve i prošnje. Po Kristu Gospodinu našemu.
Post je objavljen 26.08.2007. u 00:00 sati.