ajd da se javim reda radi..idem sutra na more,pa me nece bit za vikend..
tuzna sam neka,razočarana,jadna,usamljena...neznam,ni sama...uglavnom,nisam dobro...zato mi se ni neda pisati...
gospodin B je u pitanju,naravno...
sad da kazem da zbog njega plačem,jaucem,cvilim,tugujem vec tri mjeseca ispast ce glupo...jer ja sam njega ostavila,ako se sjecate...
kad okrenem malo film u glavi dok smo bili zajedno neznam dali ima smisla to tu spominjati,ali bilo mi je predobro s njim a opet loše.....loše u smislu da se u nekim situacijama ruzno ponasao...
prvih mjesec i pol dana je sve bilo super,on jutra do mraka smo bili skupa,uzivali,svagdje isli,svasta radili...bio je decko iz snova...ma ni u snovima takvog decka nisam zamisljala...eto bas onako kako se kaze..-prelijepo da bi trajalo...tako je i bilo...
ali onda nakon nekog vremena kada smo se upoznali,janjega,on mene...sve se to promjenilo,preko noći...on je počeo izlazit sa svojim deckima,i petak i subotu,nedjeljom smo se znali vidjeti,alivise ni to nije bilo kao prije...bili smo napeti i ja i on...on zato sto je znao da nije uredu sta radi i ja zato sto sam mislila da cu puknut ako mu ne kazem sta me smeta....mislila sam iz dana u dan,valjda ce shvatit da nije uredu to sto radi..popravit ce se ako mu je stalo..pa ipak ima 25 godina,valjda zna sto zeli...ali dani su prolazili a stanje je bilo sve gore i gre..pocela sam sumnjat i da me vara..sto cisto sumnjam da nje,makar mi je on tvrdio da me najvise na svijetu voli i da me nijedna druga nemoze zamijeniti...pa ni za jednu noć...ali ja u to ne vjerujem..i najvise sam ga radi toga i ostavila...nisam mogla dozvolit da se prema meni ponasa kao prema balavici koja nema pojma i koja ce sjedit doma petkom i subotom navecer a on ce se kurvat... to je jednostavno moralo prestat.2 mjeseca sam to durala i onda sam pukla i ostavila ga..... molio me da mu oprostim,da ce se promjenit,da me voli,da sam njegova jedina ljubav...ali ja nisam mogla.koliko got su me te rijeci bolile nisam mogla...bilo mi je pre tesko. mislila sam da cu umrijeti od tuge,zvala sam ga i plakala,ali nisam mu se vratila....
i tako ja otisla na more na tri tjedna....mislila sam ako sve bude ok,ako vidim da mu je stalo,da me ne zaboravlja nego se trudi,da cu mu se vratit....i pruzit još jednu priliku..
ali kao sto sam u svojoj podsvjesti i mogla mislit nakom 10 dana,decko si je nasao curu....
mislila sam da cu umrijet,još jedan novi sok za mene....
dva dana sam samo plakala...bila sam stvarno sokirana i ponizena...
gdje je nestala tolika velika ljubav?preko noći?zar je to moguće....
eto sada barem znam da mu nikad nije ni bilo stalo....još mi je tjedan dana nakon toga pisao poruke da me voli,da sam ja bez obzira na nju njegova najveca ljubav i tdk....
ali cemu?zasto?
da me unistis do kraja?
plakala sam još mjesec dana nakon toga...bilo je stvarno tesko...mislila sam da se necu izvuci,da je moj zivot sa nepunoh 20 godina okoncan....svakakve su mi misli padale na pamet...razmisljala sam samo kako da jednu vecer legnem i nikada vise se ne probudim... da nemoram osjecat tu bol i tugu koja ja vladala mnom,i upravljala mojim tijelom...
i sad mi je tesko,pogotovo kada ga vidim s curom u gradu,ali nekako me veze ona recenica- sto te ne ubije ,ojaca te....
zato cu ja sada poradit na sebe..dovest cu sebe u normalu...promjenit neke stvari na sebe....i dokazat njemu da mogu i bez njega dalje,puno sretnija i zadovoljnija....iako to nije istina,jer bi bila najsretnija da sam s njim,ali neka bar on tako misli...
i zato zelim svim curama reci koje su imale slicnu situaciju...koliko got vam bilo super u vezi,i koliko got se osjecate sretno ,zadovoljno ,voljeno...to tako nemora bit,preko noći vam se moze cijeli svijet srsitit..uzimajuci u obzir da ste usli u vezu s nekim koga ste tu vecer prvi puta vidjeli u zivotu...
takve ljubavi nemoju vijeka..... u to sam sigurna,jer sam ja cisti dokaz za to...
pozdrav svima...
Post je objavljen 23.08.2007. u 16:35 sati.