Evo, bila ja opet na moru pa se vratila i sad cu neko vrijeme zujati po Zagrebu. Neka tjeskoba me hvata pa sam odlucila malo pisati, mozda mi neke stvari sjednu na mjesto, tko zna.
Na moru bilo super, bila sam s frendicom i iako mi je falio J. bas smo se nekak super provele i gustala sam u tom nasem druzenju i lutanju naokolo i osjecaju slobode. Sad sam opet u Zg, ocekivanja su se vratila, mama bi doma jedno npr da joj pomazem oko nekih stvari i da sam vise doma jer se sprema u neko preuredjenje stana pa joj treba pomoc, J. bi drugo tj da sam stalno s njim i vec je isplaniro da dodjem kod njega na par dana dok su mu starci na putu. A ja ne znam kak to uskladit i, sto je jos gore, od cijele te zbrke vise jasno ni ne vidim sto zapravo zelim. Ako znate filing kad idete kroz zivot ko robot bez da uzivate u onome u cemu bi trebali. Dodje mi da bjezim, da se maknem od svega, da me svi puste na miru, da budem sama malo.
Al pretpostavljam da trebam ostati tu gdje jesam i stvoriti neki sklad.. Pricati s mamom, pa i s njim mozda iako ne znam sto bih rekla. Kako drugima objasnit osjecaje koje ni sami sebi ne znate objasnit?
Sva sam u komi i mrzim bit u komi zbog tako jadnih razloga!
Saljem puse svima, krecem citat vase postove koje sam propustila. :)
Post je objavljen 23.08.2007. u 16:04 sati.