Marketing
Its time to be a big girl now and big girls don't cry
Pa ovako...u nedjelju idem babi...i da vam priznam bas se neveselim tome...narocito ne od kad sam juce navece primila poziv od sjene, ona se vraca taj dan kad ja odlazim.
Ah...prezivit cu ja, tako i onako cu se vidit s njom vjerovatno 31. ako se tad vracam...i nadam se da se necu razocarat..tj. da neće otić bez mene u zg. u shopping, ah šta ćete cura ima šest soma kuna pa kud će nego u zagreb.
Grlo ne više ne boli....
Ali nekao se osjecam nepotpuno...jeste li se osječali kad da zivite u nekome gradu cjeli život, a imate osječaj kao da je za vas predodređeno nešto veće...neki drugi grad, gledate sve silne filmove, serije i divite se kako oni imaju zanimnjiv život...ali to je sve serija. Ali je i ta serija dosla iz stvarnog zivota...barem djelomicno.
Nikada nebih ostala zivjet u ovome gradu gdje se trenutno nalazim...ma makar se morala svega odreci nikada nebih živjela ovdje, ali nije na meni da biram. Zato sam rekla kad dođem do punoljetnosti i kad cu moći sama za sebe donositi neke odluke, svoj poso, svoje novce...više me ništa neće držati u ovome gradu...jer u posljednjih 5 godina to je moj san...no dobro idem sad...mala slikica i to je to.
čuvajte se...zauvijek vaša...kula...
Post je objavljen 23.08.2007. u 15:35 sati.