Marketing
"If Only I were….A bird… I would happily fly to you, A sky… I would cover you with my SELF, A river… I would gaily dance to you...BUT I am only me and I can just love you, love you and love you more."
kakvo sam dijete bila prije godinu dana...
da, godina dana je prošla...pamtim svaki detalj. a ti? jesi li uipće svjesan da je ona mala sramežljiva curica...to sam bila ja.
nadam se da sam odrasla. promijenila se. i nemaš pojma što bih dala da se sve ponovi.
tada nisam bila sigurna...sada jesam: zaljubljena sam u tebe.
i nakon toga, nisam te mjesecima vidjela. gotovo si ispario iz mojih misli. bilo je novih ljubavi, novih razočarenja. a onda si se ponovno pojavio. tvoje nikada nasmiješeno lice. tvoje vodenaste oči.
zašto me nitko nije upozorio?
vratio si se. i opet sam nasjela. nisam skidala očiju s tebe. gledala sam te u istoj mjeri u kojoj ti mene NISI GLEDAO. kako me bole te riječi.
"Do you know what it feels like loving someone that’s in a rush to throw you away?
Do you know what it feels like to be the last one to know the lock on the door has changed?"
svakim novim danom kad te vidim, sve se manje nadam. više gotovo ne osjećam ono što je nekoć bilo tako snažno.
ne razumijem...kako možeš ne osjećati moj pogled puno očaja na sebi? je li moguće da sam se posve prevarila, da si zapravo skroz hladan? i zašto mi se život okrene naglavačke svaki put kad pogledam ono NEŠTO TVOJE? (ne bi bilo u redu od mene spominjati o čemu se radi) ponekad mislim da bi mi bilo puno lakše kad bih to jednostavno - bacila. gotovo. jedina uspomena bi nestala.
a onda opet...nemam hrabrosti. nedostaje mi snage.
hoću li to imati i za 20 godina? što će se desiti, o, da mi je znati!
i svakim časkom, kako ovaj post odmiče, sve me više muči pitanje: volim li te uistinu?
toliko od ljubavne mene za danas. napokon da sam napisala novi post.
blog je malo promijenjen. ima par novih smajlića (hvala bogu ima više tužnih).
ipak, nekako mi se ne uklapa u moj način pisanja i sadržaj stavljati takve smajliće...koliko god tužni bili, i dalje su preveseli...
ne kužim koje bi raspoloženje trebao predstavljati ovaj: 
ahaaa...fino...
neki dan napisala sam post u svoju bilježnicu...nije za objavu, shvatila sam pri sredini. nije bitno. bio je o nečemu što me tog dana počelo mučiti...zbog čega sam nakon toliko vremena osjetila da mogu plakati. a, iznenađenje, nije o ljubavi!
našla sam jednu predivnu stranicu na internetu, punu predivnih ljubavnih pjesama...na engleskom. za danas ću objeviti jednu čije je ime The dreamer i možda nije najbolja od svih koje se tamo nalaze, ali jednostavno me privukla, pročitala sam je prevu, opisuje moje osjećaje...samo zadnju kiticu neću objaviti jer možda nije ona prava...i zapamtite: ovu pjesmu nisam ja napisala!
I am a dreamer,
a dreamer is all I can be.
I dream of so many things,
dreams that I wish were reality.
As I lay myself at night to sleep,
I pray to God the memories I keep.
as I gently close my eyes and relax,
I wish that I would dream of you.
I dream of you in so many ways,
a dream so beautiful, so real…
your arms around me while we kiss,
the feeling of true love with such bliss.
as I kept on dreaming, I prayed…
“Lord, please make him mine someday!”
and as I kiss in my dream, my man said:
“I am yours… and always will be!”
I woke up with tears in my eyes,
knowing it was all a dream.
as I turned to my right to wipe my tears, I smiled,
my heart just leaped and almost went wild.
nadam se da vam se sviđa... u sljedećem postu vjerojatno ću objaviti još neku.
to je sve od mene za danas. nije da više nemam o čemu pisati, samo mi se ne da. sada očekujemo goste, moje kumove iz Canade. dolaze na ručak. znam da ovo nikada neće pročitati, ali svejedno ih puno pozdravljam 
dalje, mojoj baki Mijau želim brz oporavak od boli u leđima 
najdražoj mami želim brz oporavak od boli u nozi (udarila je mali prst i vrlo teško hoda)
sebi želim brz oporavak od zaljubljenosti 
i tako...u biti svih vas pozdravljam, svima želim brz oporavak, što god da vas bolilo.
be happy...
vaša
illona
Post je objavljen 23.08.2007. u 13:11 sati.