Kada je riječ o žutilu koje već godinama nesmiljeno preplavljuje hrvatske tiskovine, onda smo, u tom segmentu, sasvim blizu Zapadu. Zapravo, u ničemu i nismo tako blizu «civiliziranim zemljama» kao u toj općoj pomami za virenjem u privatluk poznatih. Kada je neka glumičica piškila a kad kakila, ima li poznata pjevačica problem sa doživljavanjem orgazma, te koji je sultan upravo uplovio na svojoj jahti u Dubrovnik i kolika je spomenuta, udarne su teme na naslovnicama dnevnih i tjednih novina.
Ovako o tome zbori Renato Barišić (naravno da je Baretić, riječ je o greški na koju me upozorila komentatorica ponoćna tetka i koju evo ispravljam uz ostavljenu prvotnu verziju) u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji:
«…I meni se to gadi, i ja bih volio raditi u novinama koje plasiraju samo važne informacije. Ali - tko bi takve novine kupovao? Vi možda? Stvarno?
Ne zezate me…»
Riječ je, dakle, o trendu koji se neće promijeniti. Novine u današnje vrijeme funkcioniraju tržišno i objavljuju upravo ono što prosječni konzument traži – «lake teme za odmorit mozak».
Sve to razumijem, uopće se ne bunim. Shvaćam. Ali pobogu, zašto se na mene blatom nabacuje? Zašto sam, čist kao čista duša, optužen a da luk nisam ni jeo ni mirisao? Zašto, o zašto me stiže pokora?
O čemu ja to, pitate se vi, vjerni moji čitatelji?
Naime, svi znate kako je poznata svjetska umjetnica i filantrop Niki Hilton (sasvim izgledno i njena poznatija sestra Paris) pohodila naše krajeve? Raspisali se vrli novinari o toj dičnoj dami, obrađuju temu s sociološkog i inog aspekta a jedan među njima, koji čak ni novinar nije nego, eto, «pjesnik opće prakse», dohvatio se i mene. Da, da MENE. Riječ je o Arsenu Dediću koji u članku, u Slobodnoj Dalmaciji oštro napada moj lik i djelo dovodeći ga u kontekst s pojavom opće fluktuacije marginalnih tema.
Ovako kaže Arsen Dedić, Pjesnik opće prakse: