... A te sam raspojasane noći kod pl. Bombollesa probao i jedinstven umak kojega recept ide ovako:
3 kilograma brašna
2 kilograma jaja
2 kilograma vode i
dva krasna zeca.
Zečevi su, naravno, živi i grickaju vlati peršina kraj
zdjele i služe samo kao estetski detalj.
Jaja su ukuhana i jedu se sa solju.
Voda se toči iz krčaga i izlijeva iza desnog ramena, a
brašno se poslije gozbe dijeli siromasima.
(Katkad, siromasi jedu s nama, i to tako da
kruh premažu brašnom i
poglade zeca.)
Nešto poslije ponoći u dvoranu su utrčali ludi lutnjari, a ja sam čupao kose što mi nestade hartije i ulja da ih narišem.
Kakav je to nezaboravan prizor bio…
Udarajući bijesno u lutnje, svirači su njihali se s lustera, uvijali oko stupova, uskakali u torte, bježali po po stolovima, i rušeći cvjetne zdjele i čaše presijecali praskom resko galamu i pomaman,
podivljao smijeh uzvanika.
Čak se ni vijećnik Jerković nije pobunio kad mu je dresirano majmunče u livreji otelo zlatni sat iz prsluka.
Zagroktao je na to, zajapuren, kao da je riječ o krasnoj šali,
a gospođa se vijećnica Jerkovićka smijala, pljeskala masnim ručicama i gutala pune obraze marcipanske kreme.
Lutnjari proliše gustog vina u slapovima,
A uzvanici svi skočiše i stadoše ga ljubiti i jezicima skupljati mumljajuć'
Mmmmmmm,
A ja otaman diskretno uhvatih crvenokosu slušinju za pregaču, kad -
Bombollesov bas prekine ciku, sladostrast i prangijanja,
oštro poput reza luka: