Zaljubljena je Sara dugo stajala pred
zrcalom, uljepšavala se, da bi uklonila nedostatak,
odstranila bubuljicu.
Zaljubljena Sara se katkad zadovoljno
smijala te je izgledala da svojom radošću želi preplaviti cijelu kuću;
katkad je, međutim , znala briznuti u plač i zatvoriti se u svoju sobu ne želeći da je tješe.
U trenutcima kad se prepuštala povjerenju, pripovjedala je o svojim brigama,
strahovima, zavistima, proklinjala je svoje nedostatke
i otkrivala svoju bojazan da nije dovoljno privlačna.
Znala je pitati mamu: "Što da učinim?"
"Draga moja Sara", govorila je mama,
"prvo što trebaš učiniti jest prihvatiti to da nisi savršena.
Uostalom, Stjepan, ako te zaista voli, voli te takvu kakva si."
I nekoliko mjeseci kasnije, kad se zaljubljena
Sara ponovno povjeravala,
neraspoložena i tužna govorila je: "Stjepan , međutim ,uvijek kasni!
Katkad pobjegne tako da mu se ne može ništa reći,
izgleda da mu je sve važnije od mene.
Katkad govori i govori, uporan je i dosadan!"
"Draga moja Sara ", ponovono je savjetovala mama, "savršen je samo Otac nebeski.
Ako želiš osnovati obitelj sa Stjepanom, kad prihvatiš da nisi savršena, trebat ćeš dopustiti da i on
ima neki nedostatak i voljeti ga, onakva kakav jest.
Tajna sretne obitelji nije nemoguć san savršenstva,
niti zanos strastvenih trenutaka.
To je prije svega zreo duhovni život
koji omogućuje da želiš dobro osobi koju ljubiš, i onda kada je uzrokom tvojih patnji.
I sposobnost praštanja!"
Doista , kad svatko postane svijestan da je grešnik kojemu je oprošteno,
tad ne očekuje savršenstvo ni od sebe ni od drugih.
Zadovoljan je milosrđem.
U tome muškarci i žene treba da budu
slični našem nebeskom Ocu:praštati.
Otpusti nam duge naše , kako i mi otpuštamo dužnicima našim!
Carlo Maria Martini
Post je objavljen 22.08.2007. u 23:33 sati.