Marketing
Srce veće od Svemira
Stela moja,
svaki dan mi je sve teže gledati te na slici. Ulovim samu sebe kako brzo skrenem pogled sa slike jer osjetim nevjerojatnu bol kad gledam u tvoje nasmiješeno lice. Skoro će deset mjeseci kako nisi tu s nama. Deset mjeseci u životu tako malog djeteta je puno. Naraste po nekoliko centimetara, promijeni se. Od sunca i mora bi dobila tamniju boju kože, a kosa bi narasla i posvijetlila. Uskoro će početi škola. Treći razred. Sada bi kupovale novu torbu, bilježnice i cipelice, jer one proljetne već bi bile male. A tvoje cipelice stoje još od prošle jeseni, neiznošene.
Tvoje nove hlačice i majice čekaju i dalje u ormaru. Stela moja. Moj anđele i moj živote. Prošle godine smo bile u jednom dječjem dućanu i ja sam te pustila da gledaš sve te igračke i školske stvarčice. Uvijek si bila tako dobra i nisi ništa tražila da ti kupim, čekala si da te pitam hoćeš li nešto. Onda smo kupili jednu pernicu s Jagodicom Bobicom. Kad smo došli kući napunila si ju s bojicama i olovčicama i spremila ju u torbu za školu. Drugi dan je Tina došla k meni i rekla: "Mama, Stela u sobi plaće." Ja sam ju pitala zašto?
Rekla je: "Zato što si joj ti oprala i složila i u staru pernicu bojice i olovke i sad joj je žao jer si se trudila, a ona ima novu pernicu." Nisi znala da li da uzmeš novu pernicu koja ti se jako sviđala ili staru jer sam ju ja uredila.
Kakvo veliko srce, koliko osjećaja i dobrote u tom malom biću.
Post je objavljen 22.08.2007. u 22:49 sati.