I tako...sve se srušilo...kockice u vezi koje sam dugo slagala rušile su se jedna po jedna sve do i zadnje...ostalo je sve pobacano naokolo... da ne okolišam...od ljubavi Ribice i Galeba ostalo je možda samo Lj.
Nakon toliko truda, ulaganje, nade i svih odsanjanih snova sve to više nema smisla...jer jedno po jedno od toga se gubilo. Očito neke stvari nisu bile kako sam mislila da jesu i nekima vrijedne truda.
Naravno došlo je do onog razgovora „znaš, nisam želio pokrenuti tu temu...žao mi je...ti zaslužuješ bolje...znaš...“ te sam ga tada prekinula...znala sam što slijedi a nisam htjela slušati taj ofucani monolog...jer da zaslužujem bolje nebi bilo tako...
Slušala sam negdje o baš tom govoru...rekao je netko “ako ta osoba zaista misli da zavrjeđujete bolje i da ste toliko dobri bila bi počašćena, ne bi vas htjela izgubiti te bi se borila da ostanete uz njega“
Nisam mogla vjerovati na što se sve to na kraju svelo. Nisam mogla vjerovati da osoba koju sam toliko voljela i volim neke stvari još sebi uzima za pravo pitati...i ponovo me povrijediti...
Počelo je negdije tokom kraja cijele priče... nakon svega...
-On: „Znaš kako si mi rekla nedavno, da je od naše veze ostala još samo ljubav jer znam da me voliš i ja tebe“
-Ja: „da“
-On: „Pa dali ti mene još uvijek voliš?“
-Nisam mogla vjerovati da me to pita...kao da me nešto probolo... suznih očiju izašla sam uz riječi „Kako me se to usuđuješ uopće pitati?“
Naravno on je otišao iz moje kuće bez da sam primijetila... svi su se zabrinuli ...naravno ...tokom vremena postao je kao član naše obitelji...vratio se nakon kojih 2 sata...sa buketom, kleknuo pred mene i zamolio da mu oprostim...
Istovremeno sam bila šokirana, iznenađena i ljuta. Da je to napravio prije osjećala bih se kao kraljica...no tada sam se osjetila jeftino i prljavo...jeftino jer je mislio da buket cvijeća može izbrisati sve od prije, da je to dovoljno da sve zaboravim...a prljavo jer sam ja ispala kriva a on neki dobrica u toj sceni dok su se sve one druge odigravale u usamljenom kutu njegove sobe.
Ostalo je sve nedorečeno, nakon godinu i pol niti normalno objašnjenje „Zašto“? Objašnjenje zašto on nije znao cijeniti sve prije i zašto su za njega svi oni snovi nestali kao da ih nikada nije bilo... Objašnjenje gdje je nestalo ono „volim te“, gdje je nestala naša „kućica u cvijeću“...gdje je nestalo sve...??
Post je objavljen 23.08.2007. u 10:19 sati.