Ljudovi evo kada sam vidjela ovaj novi dizajn (koj uopče nije loš) sam odmah odlučila napisat post, a dobih i inspiraciju...
Jeste li se ikada zapitali dali je vašem psu dosadno gledat kako ljudi pričaju svojim jezikom? Dali bi možda on htio svojeg četveronožnog prijatelja? Hm ja jesam! I dok nisam dobila Reu sam stvarno mislila da je Bobika okružena ljudima i zamislite kako biste se vi osječali da ste u hrpi pasa i da uopče neznate o čemu pričaju, da ste potpuno isključeni. Oni vas glade i paze i vi njih volite, ali vam je jednostavno dosadno. Mislite da lupetam gluposti - mislila sam i ja, ali kada je Rea došla u našu obitelj shvatila sam da je Bobi puno pokretnija i možda malo ljubomorna, ali sretnija. Oni se dan i noč igraju kao na filmovima, natežu se igračkama, piju iz iste posudice, spavaju u istom krevetiću, zajedno uče, zajedno jedu, zajedno rade sve stvari njihove svakodnevnice. Ako vas zanima ovo onda ce vas mozda zanimati i ovaj post. Ne stignem sada previše napist ijako bi još mogla puno posati o tome...