Otkud to nemam pojma i kako se uvuklo u mene stvarno ne znam odgovor, samo znam da nikada prije nisam mogao smisliti ni mačke a još manje pse, ali eto desi se čovjeku svašta u životu.
Sada sam okružen sa tri male mace koje su stare tek par mjeseci i njihovom majkom po prirodi vrlo mirnom i umiljatom, bila je i četvrta ali je jadna na žalost nastradala neoprezno prelazeći cestu, netko joj je pregazio zadnje noge pa se jadna sad muči i vucara okolo na prednjim nogama, ni sam ne znam kako.
A ovi ostali takvi mali vražići da to čovjek ne može niti opisati, nema što sve ne rade po kući ali tako umiljato da nemam srca da ih izbacim vani, a što ljudi kažu, ako ga ne možeš pobijediti a ti mu se pridruži.
Tako su pametne drage i umiljate osobito ova jedna, ma prosto joj ne možeš odoliti ma što uradila.
Tako me ovo sa mačkama podsjetilo na jednu priču iz Amerike.
Nije autobiografska priča na svu sreću ali je svakako poučna i zanimljiva pa tko nije čuo neka čita.
Bilo je to tamo negdje na dalekom trulom zapadu preko bare, gdje i što je inače nemoguće tamo postaje stvarnost i obrnuto.
Dva brata su imala tako poslušnog i pametnog psa da je svuda išao sa njima i sve vrlo brzo pamtio čemu su ga njih dva učili.
Toliko je bio inteligentan i izdresiran, kad bi oni slučajno nešto zaboravili on bi ih podsjećao na to ili se čak sam vraćao po to ako bi mu oni naredili čak je u istoj sobi sa njima spavao i jeo što bi i oni.
Tako u par navrata ih je spasio, jednom je donio aktovku sa novcima koje su zaboravili ispod stola poslije neke transakcije u nekim mutnim poslovima pa onda zaboravljene ključeve od auta i kad se ovaj jedan davio u vodi pas ga je izvukao vani.
Bili su jako ponosni na njega da su ga svuda vodili, pokazivali prijateljima i hvalili se njegovom dresiranošću i svaki dan naučenom nekom novom triku ali na žalost bili su poprilično traljavi neodgovorni i podosta glupi pa su znali često ići iz krajnosti u krajnost sa raznoraznim glupostima i bedastoćama.
Znali su samo da će se za njihov eventualni propust pobrinuti nenadmašni pas i nisu baš previše marili ako bi zabrljali.
Što god bi oni bacili on bi im to za čas donio natrag pa čak i ako nije mogao donijeti dovukao bi to bilo kako.
Tako su jedne prilike na plaži htjeli zezati se malo i zastrašiti ljude bacivši dinamit sa malo duljim fitiljom među njih, znajući da će se pas pobrinuti za to prije nego eksplodira, ali su zaboravili da će ga donijeti njima natrag.
Ljudi prestrašeni dadoše se u bijeg svatko na svoju stranu glavom bez obzira, svatko samo sa mišlju da njega ne dohvati eksplozija.
I pas tako naučen za čas otrči i pokupi eksploziv te trkom nazad, a ovi shvativši o čemu se radi i kakvu glupost su napravili, te da će poginuti ne budu li brži od psa, dadoše se u bijeg a pas za njima jer je njemu to bila samo igra a njima igra životom.
Ne prođe dugo začu se strašan prasak i eksplozija i svo troje na licu mjesta poginuše uz sveprisutno zaprepaštenje i nevjericu na licima prisutnih promatrača nemilog događaja.
Nakon nekog vremena na tom mjestu, treći brat dade izgraditi veliki spomenik u obliku psa na kom je pisalo sljedeće:
Najpametnijem psu na svijetu i najglupljoj braći koji su bili toliko glupi da čak nisu znali ni da se razdvoje da bar jedan preživi.
Eto što ti je odanost i glupost, nikako ne idu skupa.
Blog !
Post je objavljen 22.08.2007. u 07:20 sati.