Pregled posta

Within Temptation

Ne mogu reći da sam osobito raspoložen za pisanje, ali to je nažalost slučaj već dulje vrijeme pa ću se sad potruditi da ipak nešto napišem, iako stvarno nemam inspiracije. Ljeto inače nije razdoblje kad me puca kreativnost, a otkako je zatoplilo nakon onih nekoliko kišnih dana početkom kolovoza stvarno mi se ništa ne da, a pošto ne volim beskorisno se vući i gubiti vrijeme bio bi red da počnem pisati, a inspiracija će vjerojatno doći kasnije. Malo mi je žao što u ovakvom stvaralačkom (ne)raspoloženju obrađujem meni inače veoma dragi bend, ali nadam se da to ipak neće imati prevelik utjecaj na kvalitetu pisanja i izražavanja.

Within Temptation je prvi bend Symphonic Metala koji sam počeo povremeno slušati, bilo je to dosta prije Nightwisha, Theriona i drugih stvari, mislim negdje u trećem razredu gimnazije (do onda sam bio isključivo na klasici). Ako se ne varam, sestra je dobila CD (Mother Earth) od neke prijateljice, i kako to obično s njom biva, slušala ga danonoćno dva mjeseca dok svima nije počeo izlazit na uši; jasno, negdje u tom periodu sam se, silom prilika, naviknuo na njega. Taj album ujedno možda i najbolje prikazuje glazbeni stil benda; iako su raniji albumi bitno drugačiji, kao i oni izdani kasnije, Mother Earth je ono što se prvo vezuje uz Within Temptation; glazba koja, iako na prvo slušanje tako ne zvuči, u sebi nosi jedinstvan sklad i harmoniju, čiji je utjecaj toliko smirujuć (ne znam, barem za mene) da ima skoro pa psihoterapeutski učinak (Within Temptation skoro pa jedini bend koji slušam kad ne mogu zaspati, iako je tu uglavnom na prvom mjestu klasika). Pala mi je nedavno (inače, ovih nekoliko rečenica pišem već danima, stvarno nemam inspircije) ideja da je to možda upravo zbog teme i utjecaja glazbe, za koju moram priznati da, koliko je opuštajuća za mene je nekako pasivna (ovo nipošto nije negativna kritika), tako da sigurno nije bend koji bi preporučio za omladinske radne akcije i slične stvari. Kako bilo, dovršit ću ovaj post makar ga pisao mjesecima...

Ovo je jedan od prvih bendova koji su, uz Therion, Nightwish i druge koji su sigurno vrijedni spomena ali ih ipak neću spomenuti, polovicom devedestih godina pošlog stoljeća formirali početke Symphonic Metala. O formiranju samog benda teško je naći dovoljno jasne podatke, čini se da je nastao 1996. godine na inicijativu gitarista Roberta Westerholta, spajanjem dva gothic benda, "Voyage" (u kojem su bili Robert i Sharon den Adel) i "The Circle" (iz kojeg su došli Michiel Papenhove i basist Jeroen van Veen), a ubrzo su im se pridružili Martijn Westerholt na klavijaturama i bubnjar Ivar de Graaf (Within Temptation mijenja bubnjare kao što Sirenia mijenja ženske vokale, tako da ne znam dal' ih se uopće treba računat kao članove banda ili kao prolazne goste).

(1) Enter. Nedugo nakon formiranja bend je počeo raditi na svom prvom albumu; Enter je izašao već godinu kasnije, i kao što se može očekivati za prvi album nije privukao previše pozornosti. Međutim, poslužio je kao izvrsna odskočna daska, pošto su zbog njega pozvani da sudjeluju na jednom od najvećih nizozemskih metal festivala, a nakon toga su krenuli na prvu turneju van Nizozemske, u Njemačku i Austriju. Međutim, ovako bi na Enter gledala osoba koju zanimaju samo statistike; dovoljno je jednom poslušati album, pa i samo jednu pjesmu, da se shvati koliko je posebno to glazbeno ostvarenje: ljudi koji su naviknuti na Within Temptation gledati usko, tako da za njihov stil priznaju samo ono što je do izražaja tako lijepo došlo u albumu Mother Earth, bit će iznenađeni, da ne kažem zapanjeni kad čuju što je bend stvarao samo koju godinu prije ovog najpoznatijeg albuma. Ne znam koliko će biti razočarani, ali moja sestra, recimo, nekoliko tjedana nije mogla vjerovati da je to skladao isti bend koji je autor albuma poput Mother Earth. Jel' Enter onda stvarno toliko loš? Nipošto, Enter kvalitetom ne zaostaje za drugim albumima, samo se treba imati na umu da se ovdje radi o sasvim drugom stilu glazbe. Zapravo, neke pjesme s ovog albuma su među najljepšima koje sam ikad čuo; stvar je u tome da Enter nije klasičan primjer Symphonic Metala, zapravo mi se čini da ima više elemenata kvalitetnog Gothic i Doom Metala. Kao prvo teme pjesama; ovdje su one mračne i melankolične, depresivne i ponekad zastrašujuće, dok se u kasnijim albumima sve više govori o ljubavi i prirodi, ptičice cvrkuću, sve će vam bit jasno kad poslušate ove pjesme koje ću stavit kao primjere... Nadalje, u ovom albumu se javlja nešto izmjenjeni Beauty and the Beast način pjevanja (Robert Westerholt pjeva growl vokale), a ženski je glas manje naglašen, što je potpuno netipično za ono što neki smatraju klasičnim stilom benda, u kojem praktički nema mjesta za muški vokal.

Restless – Prva i po meni bez sumnje najljepša pjesma albuma, a ujedno meni jedna od najdražih pjesama uopće; počinje laganom melodijom koju iznosi glasovir, a onda mu se jedva primjetno priključuje iznimno nježni Sharonin glas. Dobra tematika lyricsa, ono što bi Nightwish obradio iz prvog lica Within Temptatin je iz trećeg, tako da se čini kao da je pjesma neka vrsta pripovjesti; obrađuje već jako poznatu temu nesretne ljubavi, ali na posve nov način, u središtu je sad psihičko stanje osobe koja je izgubila nekog koga voli, Sharonin tihi vokal predivno prikazuje stanje u kojem se osoba nalazi, a savršeno je prikazana i povučenost te osobe, koja i kad pjeva najglasnije ostaje tiha i neprimjetna, koju nitko ne može čuti a još manje shvatiti... Jednostavan, a opet predobar lyrics, posebno su upečatljivi stihovi poput

She embraced, with a smile As she opened the door. A cold wind blows, it puts a chill into her heart. ... Past and present are one in her head, you're the ghost haunting through her heart.

I jasno, glavni dio pjesme, tihi pozivi upućeni u prazno, uz Sharonin glas, nešto prelijepo...

Take my hand as I wonder through, All my life I gave to you. Take my hand as I wonder through, All my love I gave to you.

Enter – Mislim da ne bi bilo u redu da preskočim drugu pjesmu s albuma, onu po kojoj je i dobio ime, i koju većina smatra najboljim što može ponuditi; pročitao sam nekoliko recenzija i u svima tvrde kako je ona "highlight of the album". Iako se slažem da pjesma nije loša, mene je Restless daleko više impresionirala, a ova mi se kvalitetom ne izdiže nešto više od ostalih pjesama s albuma. Počinje zvukom otvaranja vrata uz riječi "Welcome to my home", nakon čega slijedi impresivna razrada melodije do uključenja muškog growl vokala. Kao što sam već napisao, pjesma je dobra, ali po meni baš nije toliko...

Gatekeeper i Blooded– Nema smisla da idem po redu i pišem baš o svakoj pjesmi, osvrnut ću se samo na one najupečatljivije, a neke koje su ugođajem slične odradit ću zajedno. Ove dvije su u svakom slučaju vrijedne spomena; može se reći su ove dvije najsličnije filmskoj glazbi; Blooded je cijela instrumentalna, a Gatekeeper ima predobar uvod kojeg se niti jedan dark fantasy film ne bi posramio. Huk sove, tihi zvončići koji se njišu na vjetru, i onda klavijature iznose glavnu temu, polako dodavajući teatralnost i gradeći ugođaj... Kad se dodaju i zborovi atmosfera je već na vrhuncu, a tek se onda pridružuju bubanj i gitare, i na kraju nježan ženski vokal i muški growl.

Candles – Dobar izbor pjesme za završetak albuma, iako ne ne mogu reći da sam potpuno oduševljen; pjesma ima dobar lyrics i prekrasnu melodiju, čak i tematika lyricsa potpuno odgovara ugođaju melodije, ali kad se spoje zajedno ne zvuče kako bi trebali... Unatoč tome, može se reći da lijepo zaokružuju sliku o albumu, ukomponiravši savršenu realizaciju nježne melodije koju iznosi glasovir s nešto žešćim glazbenim elementima gitara s jedne strane, a s druge Sharonin glas s Robertovim growlom.

Ukupni dojam? Jako dobar album, možda nije onakav kako bi ga zamislili fanovi klasičnog stila Within Temptationa, možda čak ne spada u Symphonic Metal, ali je zasigurno iznimno glazbeno ostvarenje, a pjesma Restless jedna od najljepših gothic pjesama uopće.

Sljedećih je nekoliko godina bend uglavnom proveo po turnejama Europom, nisu još imali planove oko novih albuma, a nekoliko skromnih ideja objavili su 1998. u EP-u (2) The Dance, koji nije baš neko slave vrijedno glazbeno ostvarenje, iako nije ni za bacit. Nakon turneje bend ja napravio kraku stanku, uredili su vlastiti studio i obavili privatne poslove kako bi se kasnije mogli potpuno posvetiti bendu. Iako bez značajnijih glazbenih primjera, ovo je razdoblje bitno kao preteća albuma Mother Earth koji će Within Temptationu donijeti domaću i inozemnu popularnost.

(3) Mother Earth. Krajem 2000. godine izlazi Mother Earth, drugi album Within Temptationa, ali ne doživljava odmah globalni uspjeh; popularnost albuma polako je rasla (pošto onda još nisu bili toliko poznat bend) tako da je trebalo nekoliko godina da se proširi Europom. Iako postoje neki manji elementi naslijeđeni iz Entera, Mother Earth teško da se može nazivati tipičnim gothic albumom; ovdje tek Within Temptation, nekoliko godina nakon Theriona i Nightwisha, prelazi na Symphonic Metal i nastavlja stvarati u tome stilu. Znam dosta ljudi koji baš i ne vole ovu vrstu glazbe, a ipak im se svidio album ili barem neke pjesme s njega, a i sam smatram da ima posebno univerzalnu auru privlačnosti; rijetko tko će reći da je ovo najbolji album koji je u životu čuo, ali su isto tako rijetki kojima se neće barem malo svidjeti (čitao sam recenziju jednog lika koji spada među te rijetke, iako se s puno toga ne sležam moram priznat da je racenzija jako kvalitetno napisana, ostalo je stvar ukusa).

Možda glavni problem albuma leži u tematici i pristupu; pjesme su glazbeno ispunjene i stvarno prekrasno zvuče, ali ostaje osjećaj da su sadržajem prazne; neću sad ić daleko kao kolega Sean16 i reći da su "desperately flat, as flat as the Earth of our ancestors. A perfect musical vacuum...", ali se donekle mogu složiti da im fali upečatljivi sadržaj, pogotovo emocije koje žive u glazbi... Zato je Restless tako posebna, vidi se iz samog imena (Nemirna), dok većina pjesama s Mother Earth albuma ima izrazito miran i opuštajući ugođaj.

Mother Earth – Savršena pjesma za početak albuma, započinje tako lagano, orkestralni uvod i zborovi polako grade atmosferu, a onda im se retivno naglo priključuju bubanj i gitare, a tek nakon minute i Sharonin glas, tako nježan a opet veoma snažan, kao da je sam utjelovljenje prirode o kojoj pjeva. Možda je, kad malo bolje razmislim, i bolje tako; pjesma je posvećena prirodi i nekakvi ljudski osjećaji tu nemaju što raditi, priroda ne osjeća...

She rules until the end of time She gives and she takes She rules until the end of time She goes her own way

Na kraju će malo začuditi muški clean vokal, koji je samo jedan od brojnih pokazatelja kako bend mijenja stil od svog prvog albuma.

Ice Queen – Slično kao i Mother Earth, pjesma počinje orkestralnim uvodom i zborovima, a onda se priključuju drugi članovi benda; ovdje je taj prijelaz, barem po mom mišljenju, napravljen bolje nego u prethodnoj pjesme, tako što orkestar polagano stvara napetost i svira sve više, kao da nešto najavljuje, i u trenutku kad je napetost na vrhuncu uključuje se bend, ka kasnije i Sharon. Ovo je ujedno i prvi uspješan single benda, pošto pjesma Our Farewell (službeno prvi izadni single) nije naišla gotovo na nikakav odaziv; Ice Queen je, međutim, dosta brzo uvršetna među najslušanije pjesme na području Belgije i Nizozemske. Lyircs je, kao što sam prije pisao, nekako objektivan, koliko god da to čudno zvučalo; pisan opet iz trećeg lica (When she embraces..., And when she whispers..., Whenever she is raging She takes all life away) i u formi obraćanja drugom (Don't you see it? You better believe it..., Your blood shall run cold, You better hide before she finds you), možemo reći da pjesma nema neke emocije intrinzično u sebi, ona ih može izazvati ali one nisu u njoj na način na koji njima obiluje, recimo, Cease to Exist od Tristanije.

Our Farewell – Dosta ljudi ovo smatra najljepšom pjesmom na albumu, i moram se složiti s tom ocjenom; tihi glasovir koji prvi iznosi glavnu temu, a zatim Sharonin glas koji se gotovo stapa s njegovim tonovima, i violončelo samo povremeno lagano u pozadini, nešto predobro... Gledamo li lyrics dok slušamo pjesmu odmah ćemo primjetiti da se sastoji od dva različita dijela koji naizmjenično dolaze do izražaja; s prve strane glas osobe koja tuguje, ne zna se za kime ali vjerojatno za osobom koja je mrtva, praćen samo glasovirom, a s druge glas tješiteljice, snažan i smirujuć, a izvedbom ga prati cijeli bend što samom glasu na neki način daje pratnju; taj glas nije više sam i napušten kao ovaj prvi. Sam lyrics je poprilično kvalitetan:

In my hands A legacy of memories I can hear you say my name I can almost see your smile Feel the warmth of your embrace But there is nothing but silence now Around the one I loved Is this our farewell? ... So sorry your world is tumbling down I will watch you through these nights Rest your head and go to sleep Because my child, this is not our farewell. This is not our farewell.

Malo čudan kraj, nešto ovakvo ne bi se očekivalo od benda koji mnogi još uvijek uvrštavaju u Gothic Metal; This is not our farewell?? Čini se da je ipak tako, poanta pjesme, kao i ugođaj sa samog kraja, veoma su jasni; ona završava ujehom i novom nadom, a ne tragedijom kako bi se možda očekivalo. I zato je stil Within Temptationa izražen u ovom albumu toliko poseban; pa ne bi album bio miran i opuštajući da svaka pjesma završava tragedijom. On u sebi nosi tu jasnu namjeru da utješi osobu koja ga sluša, da je dovede u stanje duhovnog mira, a ne emocionalne napetosti.

Caged – Dosta lijepa pjesma ako ćemo gledati odvojeno lyrics i glazbu, ali zajedno opet ne ide kako treba; neslaganje se najviše uočava u prvom dijelu pjesme, ne znam dal' se to meni čini ali izgleda da glazba uopće na paše uz tekst. Ovaj je put, za razliku od pjesme Candles s albuma Enter, vokal dobro usklađen s pratnjom, ali semantika riječi nekako ne paše uz samu glazbu; lyrics je prepun osjećaja, glazba ih ne dočarava kako treba, osim možda pred sam kraj. Kao što na glazbu Sabatona ne mogu ići lyricsi benda poput The Sins Of Thy Beloved, tako ni na glazbu ove pjesme ne paše lyrics koji joj je pridodan... Barem ako se mene pita...

The Promise – Meni jedna od dražih pjesama s albuma, ponajviše zbog minute savršenog instrumentalnog uvoda; polagano se stvara atmosfera, ali ne kulminira na klasičan način već se gradi u širinu, razrađuje... Može proći i kao izvrsna glazba za film, ja sam je već ukomponirao u nekoliko scena koje imam u glavi i u kojima bi se dala iskoristiti. Zanimljivo je da, čak i kad se priključi bend, glavna tema iz uvoda se ne prekida (niti je preuzima bend), već bubanj i gitare ostaju pratnja klavijaturama koje je iznose. Lyricsi nisu očaravajući ali su na mjestu, zamljiva kombinacija prvog i trećeg lica tako da je prva strofa neka vrsta uvoda, govori se o osobi koja je izgubila nekog veoma dragog, a u drugoj se već pjeva iz perspektive te osobe... Najdulja pjesma na albumu, i mogu reći da svih 8 minuta dobro zvuči...

Never-ending Story – Nije loša pjesma, iako mi ne leži previše; glazbena pozadina je malo prejednostavna, a i cijeli je lyrics inspiriran aspektima prirode koji se dobrim dijelim kose s mojim svjetonazorima, ili barem ono što iz njih slijedi. Ovo je možda pjesma koja je najčvršće povezana s naslovom albuma i koja diktira njegovu tematiku; niti jedan njezin dio ne privlači posebnu pozornost (obično bi ovdje negdje zaspao ako bi ovaj album stavio da me uspava), lyricsi su lijepi i mislim da najbolje dočaravaju ideju albuma:

Armies have conquered And fallen in the end Kingdoms have risen Then buried by sand The Earth is our mother She gives and she takes She puts us to sleep and In her light we'll awake We'll all be forgotten There's no endless fame But everything we do Is never in vain...

Deceiver Of Fools – Možda i najbolje pjesma s albuma, ima sve sređeno kako treba; predobar lyrics kojeg je užitak čitati čak i nevazano uz pjesmu, dobru glazbenu podlogu i vokal, i ono najvažnije, sve to zajedno lijepo zvuči. Uvod koji prelazi dvije minute daje jako dobar ugođaj i uvod u samu temu pjesme; kao što se iz naslova može zaključiti, pjesma je o političkom vođi i manipulatoru koji svojom demagogijom vodi sljedbenike u propast. Drugi dio pjesme, jasno, mora pružiti nekakvu nadu i razriješiti situaciju; uz to, glazbeno je jako dobro izveden tako da je užitak slušati Sharon kako pjeva

Please awake And see the truth He can only be If you believe what he tells you Remember who you are What you stand for And there will always be a way In my heart there is a place In my heart there is a trace Of a small fire burning A sheltering ray shines through this night Although it 's small, it's bright But darkness is lurking

Dark Wings – Čitao sam po tuđim recenzijama i ne mogu ne primjetiti da ljudi dosta hvale ovu pjesmu ("absolutely thrilling piece, and a personal favorite"); meni, međutim, ona nije ništa posebno, ne mogu reći ni da mi se previše sviđa. Jasno, moram pohvaliti savršene zborove koji u kombinaciji s orkestrom na nekim djelovima zvuče zapanjujuće, ali osim toga nište me nije pretjerano impresioniralo.

Perfect Harmony – Mislim da je oko ove pjesme sve počelo, sestrina frendica je zbog nje nabavila album, moja sestra je zbog nje taj album posudila, i tako Within Temptation stigao do mene... Međutim, iako se slažem da pjesma je lagano simpatična, ne vidim u njoj ništa što bi je učinilo toliko posebnom; lijepa pripovjest o djetetu koje je odraslo u šumi, nerealna do boli (čak i za fantasy setting) ali dobro... Mislim da je inspirirana njome sestrina frendica čak počela pisat neku priču o vilenjaku koji je ostao bez obitelji i odrastao sam u šumi, pa je kasnije odustala i pretvorila ga u vilenjakinju, druidicu imenom Calisto, ali neću sad o tome...

Ancient spirits of the forest Made him king of elves and trees He was the only human being Who lived in harmony In perfect harmony The woods protected, fulfillled his needs Fruit by birds, honey by bees He found shelter under trees He grew up in their company They became his family

Simpatična stvar, kao što rekoh, ali nije ništa toliko posebno... Ovo bi bilo sve sa klasičnog albuma, na posebnim verzijama nalazi se još 5 pjesama koje sam ja naknadno skinuo s neta, ali neću pisat o njima jer nikad ne bi završio... Jedna od njih je i Restless (Classical Version), a ne želim uopće pisat o njoj jer je još i bolja od originala tako da bi na kraju ispalo da mi se od cijelog novog albuma najviše sviđa obrada pjesme s prošlog...



Preostala su još dva albuma i njih ću napisat kad stignem, sad polagano počinje ispitni rok, a ja moram još do Splita i kasnije na okrugli stol SDP-a, tako da nažalost neću imat vremena...
E da, dobar blog posvećen Within Temptationu, moram preporučit:
Within Temptation fan

Post je objavljen 21.08.2007. u 22:41 sati.