Pustija sam da me nose vitri na sve strane,
Nebi li se umorija pa da duša stane.
Pustija sam da me more pučini odvuče,
Ostavija sve sam svoje za čim srce tuče.
Nisu mene umirili vitri cileg svita,
Nit me more milovalo, još mi život skita.
Rekli su mi u konobi kad je pala runda,
Da sam čovik lutalica, nima većeg vagabunda.
Niko ne zna da je srce zavit dalo,
Kad je bez nje ovi život izabralo.
Niko ne zna da me ona nikad nije tila,
A jubav je moja bila...
(Ma je isto prije vičnog sna,
Rekla da joj sad je puno ža...)
Post je objavljen 28.09.2007. u 22:38 sati.