Nije me bilo dugo vremena......nije mi se dalo pisati.......dajem si za pravo tu i tamo nestati, ljubomorno čuvati svoje misli zaključane u sebi, a zapravo iz straha da se ova dobra energija ne prospe po svijetu uzalud,a mene i dijete ne zakine za iti jedan vrijedan i dobar trenutak.....
Zaokupljena sam nekim neobičnim mislima ovoga ljeta, život mi ima dimenziju čudne boje koju tek razaznajem i spoznajem, sunce me grije svom snagom i tješi onda kad se sledim od straha pred nepoznatim.....
Čvrsto sam ščućurena u zagrljaju Boga, hranim se molitvom i nastojim blagosloviti oprostom sve što oprost treba.
Malo me smeta komod ljudi.......svi su,kao pametni i znaju šta je dobro za mene, daju si za pravo dirati i gladiti moj trbuh, raspravljati o tome kako je pametno rađati i gdje, što trebam jesti, na kojoj strani spavati...a zapravo me takva mišljenja uopće ne zanimaju......
Jednostavno, želim se opustiti i uživati u ovom trenutku....zahvalna sam na blagoslovu koji me snašao, i nemam potrebu nikome objašnjavati zašto se smješim tu i tamo- naizgled sama...možda je baš u tom trenutku ova sreća u meni kiknula nogicom, i nad moj život u tom trenu prosule su se zvijezde......ja sam sretna, presretna...........
Post je objavljen 21.08.2007. u 21:23 sati.