Marketing
Evo mene opet...
(... a timing mi je neopisiv!...)
...sa idiotskim razmišljanjima… mislim, ono, k'o da nemam pametnija posla nego da razmišljam.
No, istini za volju, sam sebi sam najvažnija osoba na svijetu, zar ne? A moja taština mi veli da sam, osim sebi, i SVIM OSTALIMA najvažnija osoba na svijetu!!! Tako.
Dakle, apsolutno i nenadjebivo sam ja najvažniji na svijetu i sam sebi sam mjerilo svih stvari.
Drek, ali to za priču i nije bitna stvar, pogotovo kad vas podjebavam da sami o sebi probate skužiti to isto da bi si bili "egal", pa da vam onda mogu ispričati to što bih htio.
Je, jebiga, ali, u nizu bezveznih stvari koje su mi prolazile glavom u zadnjih mjesec dana, niti jedna nije za objaviti jer bi si vjerojatno mislili svašta o meni, a ja sam JA, i ne smijete imati drugih JA osim mene…
Uglavnom, ovaj je tekst pisan u velikim nastavcima. Između prva dva-tri pasusa i ostatka teksta proteklo je skoro tri tjedna, dok je ovaj pasus napisan dva dana poslije da bi vam razjasnio ili zamutio nastajanje teksta.
Dakle, u ovoj odi ego(idiot)izmu, glavni lik je otkriven. Otkriveno je da dotični želi nešto reći… preostaje samo da dotično i pronađe što želi reći… jer ako ne pronađe "to" baljezgati će do besvijesti same besmislice.
Ako me dovoljno poznate, znate da mi se sada javio glas onoga što neki zovu podsvijest, a drugi, koji obično spadaju u liječničku komoru, pododsjek za psihijatriju, obično "podvojena ličnost". E i taj glas (there's someone in my head but it's not me) mi reče – glupsone, pa ti niti sam ne znaš što bi htio. I zahvaljujem se tom glasu na tome jer sam inače već bio na rubu očaja što ne znam što napisati. Sad znam – pišem o tome kako niti sam ne znam što bih htio. Napisati.
Vrlo oštroumno, zar ne?
Štos je u tome da se zna kresnuti kamen o kamen… jer ako se ne zna, onda obično samo zabole prsti, a ako se zna, onda, uz uvjet postojanja suhog lišća ili čega sličnog na mjestu gdje padne iskra iz dobro kresnutog kamena te dobrih pluća sa nepomućenim kapacitetom i dobrim "puhalcem" iz svega tog ase može izroditi i kakva ugodnija vatrica. Ako ne znate kresnuti kamen, i to nikako ne mislim na "biblijski" kresnuti jer osim što je neizvedivo, još je i bolno, tada nećete zaista dobiti nikakvu iskru, osim ako ste u Zelini, gdje bi mogli naći tvornicu kemijskih lari-fari-ćiribu-ćiriba grglj tekućina, nego ćete još zaraditi i natečene ili porezane prste. Ako pak znate kresnuti kamenje, bez ikakvih, ponavljam, primisli na davno opjevanu baladu o ljubavi psu i majci "Zbog tebe bih tucao kamen", tada dobijete iskretinu kak' se šika, koja, ako padne na pravo mjesto, razgori vatricu na kojoj se ogrijete, i nadimite, jer tko se vatre ne ogrije, taj se dima ne nadimi. No, ako padne na krivu stranu, iskra mislim, kamen koji pada na krivu stranu boli, tada vam je bolje da ta kriva strana bude dovoljno udaljena od obližnje šikare i da je dan bez vjetra jer inače dobijete šumski požar, koji, u kombinaciji sa obližnjim stadom preživača sisavaca daje i stampedo.
Izemti rečenice… no, zbilja – trik je u tome da ispravno kresnete kamenom o kamen. Kada ste to savladali, sve ostalo vam je zagarantirano, osim ako niste te sreće pa vam je kamenje premekano, onda ne možete ni u kom slučaju kresati, ni u biblijskom smislu… a inače, onda ide kotač, pa kolotura, pa piramide, pa bakreno doba, pa Huni i Avari, pa Rimljani u svemiru, ali samo ako igrate Civilizaciju u kojoj Charlemagne 1746. navalom tenkova razori Rim… nnnda… kvragu… idem onda pogledati tko je taj tip i shvatim da je to The Karlo Veliki himself i skužim da me Sid Meier zajeb'o, odnosno da ja ne znam, između svih ostalih jezika o okojima nemam pojma, niti Vrancuzki, a da ostale natucam, uz dužnu pripomenu vezanu uz kresanje kamenja.
Naime, osim tog kresanja kamenja, pisanje ovog zapisa istrzano je povremenim odlascima kako na WC radi nužada raznijeh i kvantitetom i kvalitetom različitih, tako i na [sedme] dane hrvatskog performancea, Varaždin 17.08 – 19.08.2008. (ne nije zajeb, na službenoj majici tako piše). Danas je, kad pišem ovaj pasus, drugi dan tog događanja.
No, kako ovako legendarno sjebani zapis ne bih pretvorio u prikaz tih dana i naknadno nakaradno popravio opći dojam o autoru, ostaviti ću to za poslije… možda… ako budem imao volje, jer… fotki imam poprilično. Da ne bi mislili… ovaj je pasus napisan već 21.08., tri dana poslije zadnjeg, a dan nakon onog koji govori da je napisan dva dana kasnije… pa i je, samo u odnosu na koji dan.
Svejedno… očito je da smo još i svjedoci jednog malog gafa blogouredništva nam našeg koje je spremno omogućiti svima komentiranje svačijih zapisa, ali tamo gdje bismo to najradije komentirali – nema mogućnosti:
… ako budete dobri, onda ćete vidjeti i sliku toga, ako mi se bude dalo… i onda će me netko lupiti po prstima da se koristim intelektualnim vlasništvom uredništva, ali… who cares…
Tak, mislim da je mišmaša za ovaj puta – dost.
Svima koji drnjezgaju kako dugo ne objavljujem ništa i kako je već vrijeme da to učinim: da li je ovo dovoljno zorni prikaz onoga što se dešava kad me gnjavite da se igram slučaja?
Post je objavljen 21.08.2007. u 20:14 sati.