Stari drug Ross me već bio izludio da moram dopilotat do njega u Glasgow.
Stena Line vozi 2 puta dnevno iz nekad impozantne belfastske luke, a danas tužne pustopoljine, u Stranstaed, od kojeg ima jos uru ipo jahanja do Glasgowa.
Osim Machintosha, kojeg sam finalno raskrinkala kao jednog od ordinarnih engleskih šarlatana (u ovaj red idu i Foster i Eileen Grey i mnogi drugi) smisao dana bila je rođendanska zabava na West Endu, kod Rossove prije Ashleygh.
Ekvivalent našem vatrogasnom domu, tj. DVDu, jest militarna (opet!) baza. Unutra je sve puno kojekakve ratne memorabilije. I moja je rodna gruda zastupljena.
Tipična glasgovska zabava sastoji se iz sljedećeg rasporeda:
- dolazi horda nageliranog momstva sa gaćama šta vise do muda, dok mudante vire u gornjoj polovini (ne daj Bože stegnit kaiš); te djevojke u ljetnih haljinama. Ja sam jedina djevojka koja nosi kabanicu i tri majice (i svi me radi toga zafrkavaju)
- zagrijavanje s pićem, nitko ne pleše
- sve do makarene (onda svi idu rukicama - nogicama)
- međuto se služi za šankom hrana, ko voli nek izvoli: za prilog riža/kumpiri, za za toć 2 mišance nečega
- tu svi đuskaju; blaga poredba bi bila da u spinalnom dijelu imaju uglavljene metle
- torta je došla oko 11. pošto je ugasila svijeće, tortu su spremili nazad u frižider. Ross kaže da je to normalno (a ja čekala gladna ko pas)
- tu su svi dobrano pijani i nastavljaju s plesom, jos groznijim...i tak...
Sad sam htjela malo o socijalnom stanovanju...al to cu odložit za kasnije jer danas imam paniku na poslu, ajme.
Post je objavljen 21.08.2007. u 20:00 sati.