Marketing
Moje dvije-tri o Zrću
Nakon pročitanog članka Od čarobnog sumraka do krvave zore moram još ponešto reći o Zrću i pojavama na koje (me) gotovo redovito asocira ta riječ. Kažem još ponešto, jer spominjala sam Zrće i lani u jednom svom postu što je izrodilo čak i kategorizacijom mene kao osobe koja nije iživljena, koja nema pojma što je zabava, koja misli da nije lijepa i kojoj je blog jedino utočište s obzirom da postoji crno-bijeli svijet u kojem ako nisi na Zrću, onda si na blogu.
Pokazalo se nebrojeno puta da u nekim slučajevima nema smisla govoriti «nije tako, nije tako, nije tako» već stvar jednostavno pustiti. Stoga ni ovom prilikom neću trošiti energiju na uvjeravanja koja bi spadala u svojevrstan apsurd. Ono što mogu reći je da sam, što se izlazaka tiče, prošla sve ono što i većina mladih ljudi prolazi u nekoj dobi. Kad kažem nekoj dobi, onda ipak mislim neke prijašnje, ne sadašnje godine u kojima mi je sasvim normalno i prirodno bilo primjerice doći doma u 5-6 sati ujutro. To ne znači da i tada posljedice nisam osjetila, već da bih se sa njima mogla i htjela nositi. Sada bih rekla «ne, hvala» što bi značilo da su sada moja zadovoljstva negdje drugdje, ali da jako dobro razumijem da neke stvari u životu treba proći.
Da, neke stvari u životu treba proći. Neke. Naime, spadam u ljude koji kategorički tvrde da se ne mora proći baš sve da bi se mogle donijeti relevantne prosudbe. U konkretnom slučaju, i bez da sam probala smatram da nije dobro, zabavno i uzbudljivo:
- biti mrtav pijan ili nadrogiran da pojma nemaš što si pričao i radio,
- nositi se s posljedicama istoga i to: dolaziti k sebi danima, muku mučiti s iziritiranim želucem, a u nekim slučajevima čak i razmišljati odakle ti rana, ogrebotina ili razbijeni zubi,
- razmišljati je li možda bilo seksa pri tom razbijajući glavu pitanjem «a s kime?» i sluteći da će taj Nepoznati za koji dan biti u Osijeku, Rijeci ili možda čak u Italiji ili Češkoj,
- strahovati od posljedica gore navedenoga gdje za muški dio populacije to znači strah «samo» od kakve spolne boleštine ili eventualno bebe na vratima ako je, dok je njemu mozak bio odsutan, ona dobro znala što radi, dok za ženski spol pak znači, pored straha od spolnih bolesti, imati i strah od nedolaska sljedeće menstruacije.
Vjerojatno će neki odmah pomisliti na prezervative i na onu opciju kako ipak treba imati bar toliko mozga da se na njih ne zaboravi. I ja mogu reći da je to bolje od bolesti raznih vrsta i pobačaja, no moram priznati da mi mentalno-emotivni sklop ipak nema odgovor na pitanje kako se uopće može poželjeti najveću intimnost podijeliti sa potpunim strancem kojega vrlo vjerojatno više nikad nećeš vidjeti.
Svjesna sam činjenice da Zrće posjećuju i razumni ljudi koji se znaju kontrolirati i koristiti mozak u normalne oblike zabave kao što i dobro znam da se sve gore nabrojeno može desiti bilo gdje, na plaži, u kafiću, na nekoj kućnoj zabavi. Svejedno, mislim da to što se događa na Zrću ipak prelazi neke granice, jer znati koliko se nesreća, čak i smrtnih slučajeva desi radi posljedica takvoga ponašanja, teško da smije ostati na onome da sve to tako treba pustiti i ne učiniti ništa. Valjda i prije same divlje, lude i neobuzdane zabave treba stajati zaštita ljudskog života i dostojanstva. Bez da se to onda paranoično naziva antipropagandom ili čak pogrdnim tonom konzervatizmom.
p.s. Ništa od ovoga ne bih bila napisala da sam znala da nam i Paris Hilton dolazi na Zrće. Mislim da ću hvatati prvi katamaran za Novalju. 
Post je objavljen 21.08.2007. u 10:45 sati.