Zasto me ostavljas kao dijete bez igracke..kao plac bez suze..kao put stazu..
Zasto? Jos mi nije jasno..osjecam kako te gubim..a zasto?
Pitanje..na koje nema odgovora..i opet neznam zasto?
Mozda nisam dovoljno lijepa..dovoljno dobra..neznam..trazim put u proslost..ali ne vracam se..ne mogu, jer tamo takoder stoji slomljeno srce..i sad kad je napokon pronaslo sve svoje dijelove..opet su se rasuli..u maglu..vjetra..u nebo..k Bogu..koji poput nepomicne tocke ne cini cuda, ni dobro..a ocekuje nesto..gubim vjeru..volju..smijeh..a vidim suze..depresiju..tamu..i sve je poput sjene..koja se polako gubi..i ja opet ostajem nista..opet sam samo ja..bez ljubavi i bez pravih prijatelja..nemogu ovako..nitko mi ne moze pomoci..nitko..vise se nicemu ne nadam..ni sreci..ni zdravlju..nicemu..mozda samo zaboravu..ali zasto? Opet to pitanje..vec su me oni najdrazi zaboravili..prekrizili..zgazili..pretvorili u zrno..koje u sebi place i moli za sve njih..za njihove male..osiromasene duse..pune tame i leda..i opet se gubim u misteriji dobra i zla..i nikako da shvatim pravi razlog zasto se on udaljava..bjezi..zaobilazi me..ali ja njega zelim..volim..trazim..ali ne uspjeva mi..luda sam?? Ili ne?? Neznam..sve mi se vise cini da gubim sve..postajem suha poput jesenjeg lista..kojem je potrebno topline..i malo vlage..kao meni razumijevanja i malo vise ljubavi..a to je ono..sto izgubimo tesko vratimo..a ja gubim sebe..dusu..osjecaje..trenom sam topla..trenom hladna..zelim se zavuc u neku rupu i nikada ne izaci..ali nikada..umirati u patnji..bolovima..placu..grcevima..u svim oziljcima svog djetinjstva..strave..rata..gubitka igre..
Svijet je velik..kroz njega treba znati koracati..ali ne prevelikim koracima..jer mozemo nisko pasti..kao sto ja padam sada..ali, ja padam pod malim..sitnim..djecjim..nesigurnim..i bolnim..i nikako da dodem cilju..sto vise koracam naprijed..sve vise se gubim..zaostajem i nemogu dalje..
Trazim samo potporu..srodnu dusu..osmijeh..postovanje..a zapravo ne dobivam nista..mislim na jednu osobu..ali samo jednu..koja jos ne shvaca sto mi zapravo znaci..i mislim da nikada nece saznati..ako ovako nastavi..tesko je to..pokusavam se izgubiti u vremenu..ali svaka sekunda beznadno postaje proslost..ne znajuci za vedru buducnost..ne poznavajuci vedre boje..ne poznavajuci mene..
A onda se pojavi kisa..jedina koja poznaje puteve iznemoglosti..umora..tuge..no..ne traje vjecno..to je samo onaj mali pljusak koji na tren ispere sve negativno..ali sve se vraca..isparava..susi se i ponovno nestaje dobra..poput nade koju ljudi gube..samo zasto?? Opet to pitanje..zasto?? I opet zasto?? Nema odgovora..sve se dogada brzo i malo stvari ostavlja objasnjenje..trag dobra..i to uvijek zbog drugih..a ponekad i krivih osoba..tj.osobe koja zamjenjuje mene u njegovim ocima..zapravo, ne voli ga..samo ocekuje nemoguce..nestvarno..i pokusava manipulirati..baca kockicu..i uvijek dobiva..oduzima prijatelje..osjecaje..srecu..bez cega on tesko opstaje..dvoumi se..i nezna sto trazi..sto zeli..i do cega mu je stalo..nalikuje vjetru..mijenja smjer..slabi..i nestaje..ali ne trenom..vec vjecnoscu..i ne vraca se..ne zeli i ne pokusava..a ja sam bespomocna..i nista ne mogu..i tek tako ostajem opet SAMA..ovom tekstu nema kraja..nema pouke..ni vrijednosti..jer svaka rijec je vec iskoristena..ponovljena...procitana..i zaboravljena..postaje prah..koji samo ukazuje na nista..prozirnost..maglu..sjenku..
..ali treba se boriti za ono sto volis...iako cemo vise gubiti..nego dobivati..nesmijemo odustati..ali kada shvatimo da je kraj krajeva treba ODUTATI..kao sto ja odustajem od svega..nemojte se bojati..vrijeme nosi svoje..samo se treba prilagoditi..ponekad otvoriti kisobran..a ponekad suncobran..u svakom slucaju, kisobran je teze zatvoriti..tj.treba cekati da se osusi..kao sto cekamo da rane zacijele..iako samom olujom kisobran moze ostati slomljen..a neke rane nikada ne zacijeliti..zivot je prognoza..uvijeti odreduju nasu skoru buducnost protiv koje nitko ne moze..
To je samo komadic tuznog razmisljanja nesretno zaljubljene cure koja ima samo jednu zelju..no to sad nije bitno..zapravo..to je neostvarivo!
IvOnChE*
Post je objavljen 21.08.2007. u 09:44 sati.