Prijatelji, često mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji, kako ste mi danas
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smijeli
I bili smo što smo htjeli
Prijatelji, kako ste mi danas
Kažite mi,
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je l' nas vrijeme pregazilo
Kažite mi,
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da l' ste isti kao nekada
Prijatelji, često mislim na vas
Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k'o na prvoj crti
Zapjevajmo protiv smrti
Prijatelji, kako ste mi danas...
evo za početak jedna pjesmica...morala sam...svaki put kada dođem na blog vidim onaj svoj tužan post i samo budem u bedu...sada kad dođem možda mi više neće suze "uljepšavati" oči... za nešto manje od 2 tjedna...tako nešto...počinje škola... sve isto kao i prije...tj. SVE ISTO JE KO NEKADA, SVE ISTO JE ALI NIŠTA ISTO NIJE... sada tek počinje najteži dio za 3 b ekonomske... sada će nekima(među njima sam i ja) doći u glavu da nam zapravo netko fali... opet ja...nikako da napišem post, a da u njemu ne spomenem "Njega"...to je za mene, sad nekako nemoguće...kažu da vrijeme liječi rane... kad se rane izliječe, još uvijek ostaju ona sjećanja, koja i da želiš, NE MOŽEŠ ZABORAVITI...
POZDRAV BUDUĆEM 3. b.ekonomske... VOOOOOOLIM VAS...ENA
Post je objavljen 20.08.2007. u 23:11 sati.