ATSP je najnoviji medicinski fenomen u Hrvatskoj, vrlo sličan famoznom PTSP-u. Ali prvi dio njegove kratice ne znači: anti-traumatski..., nego ATSP znači: a(nti)teistički stresni poremećaj. Taj se novi fenomen drastično očitovao poslije 15. kolovoza. Kliconoše su locirani u medijima odnosno u dnevnim listovima... posebno sam zapamtio kako je zaražen Butković iz Jutarnjeg lista.
Međutim, specifičan "pacijent" s drastično povišenom temperaturom "puknuo" je (zajedno s toplomjerom) jučer u Novom listu (20. kolovoza), a na kolumnističko-bolničkom listu piše mu - Boris Pavelić. Podvrsta dijagnoze naslovljena je: Hrvatskoj treba ateizam. Tko ne vjeruje svojim očima neka pročita još jednom: HRVATSKOJ TREBA ATEIZAM! I dalje: "Ateizam, a ne sveta vodica ovdašnje javne rasprave, može uistinu raskrinkati gluposti kakve smo za Veliku Gospu bili prisiljeni slušati."
Naime, tako tvrdi doktor Pavelić, koji se u ovom slučaju promeće također u liječnika-dijagnostičara. Neću, međutim, dr. Pavelića razuvjeravati. Nemoguće je da novinar-kolumnist ne zna za najmanje dvije tisuće godina filozofije koja upravo Bogom opravdava smisao čovjekova života. Neka se on i dalje drži svoga Marxa, Engelsa i Lenjina & comp.
Paveliću nema također smisla navoditi nijednoga teologa, a ni Dostojevskoga. Evo mu zato samo kao poticaj na razmišljanje (ili, ako hoće, na plakanje od smijeha) stav velikoga mađarskoga književnika koji se zove Béla Hamvas (1897.-1968.) iz njegova djela FILOZOFIJA VINA:
Opće je poznato kako su ateisti oholi ljudi, dostojni sažaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih u tu fiks-ideju, spopast će ih bjesnilo... Oni su ne samo uobraženi, nego i jednako toliko glupi.
Ateisti su naši siromasi duhom. To su djeca našeg vremena kojoj je pomoć najpotrebnija. Siromasi duhom, s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo nebesko. Mnogi su se u prošlosti na njih srdili i protiv njih se borili. Takav način ja u cijelosti osuđujem. Da se borimo? Zdrav čovjek da se bori s hromima i slijepima. Upravo stoga što su bogalji treba im prilaziti s blagonaklonošću...
Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slaba razuma, bez obzira što oni mnogo drže do njega, misleći da je ateizam savršeno znanje. Zašto se u prošlosti s njima vodila tolika borba? U prvom redu, čini mi se, zbog toga što bi ateizam – kao nepotpun smisao i izobličena ćud – ostao izvan cjelokupne linije života, ako ne bi negdje pribavio nadoknadu. A u čemu je ta nadoknada? U pretjeranoj aktivnosti. Njome ateizam nužno vodi nasilju, i zbog toga što vodi nasilju, ateisti su morali osvojiti svjetovnu vlast. I osvojili su je...
Promijenio sam taktiku... Umjesto da se s njima borim i da ih pokušavam obratiti, ja ih naprosto sažalijevam... A za činjenicu da se s njima mnogo raspravljalo postoji i drugi razlog. Mnogi su, naime, pomislili da ateisti nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne može biti ni govora. Čovjek bez vjere ne postoji. Ateisti nisu bez vjere, oni samo – u skladu sa svojim žalosno manjkavim smislom i izobličenim ustrojem – vjeruju u komičnu vjeru. I ne samo što vjeruju, ateisti su svi odreda bogomoljci...
Ime ateističkog bogomoljstva je materijalizam. To vjerovanje obuhvaća tri dogme: duše nema – čovjek je životinja – smrt je propast. Sve se te tri dogme stapaju u jednu, a ta je: ateisti se užasno boje Boga. Boehme za njih kaže da žive u Božjoj srdžbi. Ništa drugo ne poznaju do gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lažu. Misle, ako kažu: nema Boga, neće se više bojati. Ali umjesto toga još se više boje.
Ateist je, dakako, uobražen čovjek, on ni ne želi biti nešto drugo; ne teži pokornosti i ljubavi, drugim riječima – tako je nemoćan da im ne može težiti. Radije ustrajava u svom strahu koji poriče, drhti i skriva se i laže, i postaje sve oholiji. Iz tog neutješnog košmara, u kojem se skupa kuhaju poricanje, strah, laž, skrivanje, oholost i bogomoljstvo, proizašao je ateizam kao nadomjestak religije...
Eto, ima toga još. Tko želi neka čita. Ja se pridružujem Hamvasovoj sućuti prema takvima – poštujući dakako njihovu slobodu izbora. Samo podsjećam da onaj tko je prvi revolucionarno uskliknuo da svijetu treba ateizam (odnosno mrak), nije bio Marx, nego – Lucifer!
Post je objavljen 21.08.2007. u 00:21 sati.