mučim se dugo s ovim postom..čekam inspiraciju..tražim ju..
dođe..pronađem ju..ali zadržim za sebe..
teško je neke stvari reći
bila sam na moru..na koločepu,odnosno kalamoti..
slike govore tisuću riječi





našla sam savršeno mjesto za ubiti se(zadnje dvije slike)..ne namjeravam samo opažam..i ne, ne razmišljam o tome..
more me je izliječilo..udahnulo u mene život...ispralo samoću,tugu..možda samo nakratko..jer oprostila sam se s njim..

uvala spava

A dead start in my head
And the day's been laid
The things i really want
Always torn from my heart
You never saw the way
How i wanted you to stay
And now you're gone
I'm on my own
vidla se sa androm..vratila se na trenutak u uspomene..

btw divite se mom fotografskom umijeću
neiskoištene prilike..tko ti je kriv?

da,da sama si si kriva
Now fall into a vacant sphere
Pierced by the darkness
They called it death
And surrounded me with sleep
Post je objavljen 20.08.2007. u 22:29 sati.