Marketing
kišni post
tek sad kad se na moj divni grad spustila noć i obilna kiša koja me tako umiruje, uspjela sam zaustaviti misli i poželjela zabilježiti neke od njih...
moje ljeto...?
definitivno neočekivano, prepuno promjena...
da mi je netko pred tri mjeseca rekao na koji će mi se način život promijeniti, samo bih odmahnula rukom i nasmijala se. i ne povjerovala.
razmišljam kako sam sretna i osjećam tu bujicu emocija, te vrtloge slobode u sebi...
a što meni, ovisnoj o emocijama, više treba od toga?
što mi treba više od hrpe slučajnosti, prijatelja koji me nasmijavaju i grle, olovke u rukama koja oslobađajuće šara po papiru nekakve dječje nade, šatora pod vedrim nebom prepunim zvijezda i padajućih kometa, zapljuskivanja valova koji me bude ujutro, piva koje izaziva valjanje po iglicama i smijeha koji odzvanja...
ma jesam, dijete sam i sretna sam zbog toga.
zaljubljena u solid snakea, smotana, pijana, nikad doma, nikad pospana...
čemu služi ljeto nego punjenju baterija?
planovi za zagreb: ima ih puno, previše...
želim muay thai.
želim volontirati.
želim svoje prijatelje.
i obećane crtiće.
pozdrav mojima razasutima posvuda...
Post je objavljen 20.08.2007. u 22:28 sati.