Marketing
Kako se stvari u trenutku mjenjaju..
eto, da, pišem novi post..sa nadom da će mi biti lakše..
pa sad eto gdje da krenem..mislim da vam naslov sve govori
da eto..škola će početi, a ja nemam volje više ni da dišem
glava me boli..u kurcu sam totalnom..
i sad šta ću..kud ću
ne zna ni dragi Bog
i šta da vam kažem..srušio mi se svijet u trenutku..
opet sam sjebana..neću pričati o ćemu se točno radi..nije ni bitno..
eh moja tuga i ja..nismo se dosta dugo našle i eto sada je vrijeme..
mislim znam ja da ću se sutra smiriti i opet ću biti ona vesela, luckasta Ines..
ali čemu to???
ja sam uvijek tako sretna, pa čak i bez razloga
da, da , tako je..ja sam stalno nasmijana, luda i zaigrana..uvijek se šalim i pričam gluposti..a zašto..jesam li ikada u životu bila sretna..što je to sreća??
šta bi ja trebala napraviti da uistinu budem sretna..
kroz glavu mi samo prolaze riječi "Sve ću vas usrećiti"
i stvarno mi je to u cilju i pokušavam to, zapravo dajem sve od sebe, a ja??
Što je samnom??
Zašto svi misle da meni sreća netreba??(ili ne misle, nego mi se to čini)
Dali ikoja osoba koja je sastavni dio mog života misli na mene????
Jel itko misli na to kako me povrijedi nekim svojim riječima, djelima, ponašanjem, nije ni bitno čime, bitno je to da sam ja preosječajna i glupa, pomalo naivna..previše vjerujem u ljude, u njihovu dobrotu..a šta dobivam???
Pa ja stvarno ne znam dali sam ikada ikome učinila nešto nažao, ili ako jesam(iako neznam, mislim da nisam) nisam sigurno namjerno..to mi nikako nije u cilju..
Nikoga ne mrzim, naravno ima par osoba koje ne podnosim iz nekih odrežanih razloga, ali to je sigurno zato što su me te osobe ili povrijedile ili razočarale ili nešto slično..
Ali to je ono normalno u ovim "teškim" godinama..
Ok, mrzim jednu osobu, a to je moj stari..ali to je druga priča, on je zlo, toliko zlo da nije vrijedan ove jedne rečenice što pišem o njemu, a i mene je napravio..i sad mi samo gleda zagorčat život..
Osječam se tako usamljena i tako sama, kao da nama nikoga na svijetu..
No, nije ni bitno..samo sam htjela kroz plač napisati ovaj post, jer sam morala izbaciti svu tu tugu i bijes iz sebe(a skužila sam da udaranje šakom od zid boli,a ako nešto razbijem ispast ću luda-haha pa to i jesam..ali ipak mi nije u cilju da završim u luđačkoj košulji, bar ne još..)
I eto, malo olakšanje, ali stvarno malo, s obzirom na to što osječam..
KAKVO JE ŽIVOT SRANJE!!!!!!!!
Donna Ares-Nemam razloga za strah
Pogledaj me, obrisi prasinu
tu sa srca mog
pogledaj me i reci koji lik
sam iz zivota tvog
Ako ti tako malo znacim
pusti da idem slobodna
pusti da nadjem sama
put nasmijana sva
Ne, ja nemam razloga za smijeh
neka me boli zauvijek
i nek mi sude
samo tvoji pogledi
Nemam bas ni razloga za strah
nesto je ipak cudno bas
jer ko bih znao
sta je to u tvojoj cudi
Post je objavljen 20.08.2007. u 22:11 sati.