Ne znam kako na vas ali na mene ovo vrijeme
djeluje jako poražavajuće.Spava mi se, zijeva mi se,
evo i sad dok ovo pišem,zijevam kao ova na slici.
Došao sam doma, i ''ubio oko'' oko sat vremena.
Inaće nemam baš običaj spavati poslijepodne,
jer si onda zeznem noć,ali danas nakon onog pljuska
i one sparine,jednostavno nisam izdržao.
Bilo je jače od mene.
Noću imam problema,ako je prevruče,onda se
ne mogu namjestiti,vrtim se stalno,preznojavam se,
I stalno pogledavam na sat.Pojima nemam zašto,
Ali jednostavno je tako. U pravilu noću spavam
k'o beba...
Bebu prigliš sebi, daš joj sisu, i nemaš problema.
Ima ljudi koji mogu vrlo brzo i jednostavno zaspati bilo gdje.
U autobusu, tramvaju, vlaku, na plaži, na poslu, na stolcu...
Gledam jednog ''šljakera sa bauštele,
tu kod mene gdje se gradi škola,čovjek zaspa na fosni.
Divim se takvim ljudima.Moja Šnajderica kaže da sam i ja takav.
Laže.Ja ne spavam recimo dok vozim, zatim dok ona vozi,
Ili dok bilo tko vozi.Jednostavno ne ide.Pokušao sam u
vlaku,ali nije išlo.Čak smo i uzeli onih ratnih godina spavaća kola,
kad se išlo okolo vlakom u Slavoniju,uzalud,ja nisam spavao.
Prestajao sam cijeli put u hodniku, pušeći.Danas ne pušim,
i ne znam kako bi to bilo...dali bih izdržao...
Najveća fora su mi bili klinci iz srednje škole, koji bi dolazili
u bivšu firmu na praksu.Njih smo zvali rezancima.
Zato jer rezanac, kad ispadne iz tanjura, onako i ostane.
Kako je pao.Ili visi iz tanjura.Tako su i ti momci.
Na stolcima su znali zaspati,sve onako kako padnu,ili vise...hehehe..
Dragi moji, Bistro vam bilo,i bez zijevanja molim...
Post je objavljen 20.08.2007. u 18:47 sati.