(Sarajevo,proljece 1992.Slobodna rekonstrukcija dogadjaja,nastala na osnovu razgovora s bosanskim izbjeglicama u Svedskoj)
Gore,iznad sarajevskog naselja Sedrenik,na brdu koje se zove Sedam suma,u samoniklom,bespravno izgradjenom naselju,zivio je Radenko M.Njegova kuca bila je postavljena najvisocije,na poljani s koje je pocinjala rijetka borova sumica.Nije to,zapravo,bila kuca,vec prije hudzerica,kolibica,skrpljena od ostataka
gradje,kartona,iverice i,umjesto crijepom,pokrivena ljepenkom.Iako moler,dakle covjek ciji je zanat bio da uredjuje tudje kuce,za svoju nije nimalo mario,za razliku od svojih susjeda,od kojih je vecina zaradjivala manje od Redenka,ali je,ipak,odricuci se prakticno svega-svakodnevno uljepsavala i dogradjivala svoje kuce.Kao da su u njima nalazili i sam smisao svojih zivota.
Uz jos nekoliko srpskih obitelji i postara Ante,koji je bio Hrvat,cijelo je naselje cinilo bosnjacko stanovnistvo.Osim rakije i sklonosti da pijan istjeruje svoju zenu i djecu u gluho doba noci,Radenko
je imao obicaj da se zabavlja tako sto je glasno pjevao pjesme u kojima se vrijedjaju"Turci",tj.
muslimani.Dva-tri puta njegovi susjedi bili su se dogovorili da ga tuze zbog vrijedjanja njihovih nacionalnih osjecaja,ali su,nekako uvijek u zadnji cas,odustajali.
No,i to mu je dojadilo,pa je jedne veceri izvadio sjekiru,sisao u bascu svoga komsije Vejsila B.i posjekao
njegove cetiri sljive,iste one koje je ovaj posebno brizljivo uzgajao.Vejsil B.je ovo otrpio,sacekao da se komsija Radenko otrijezni i sutradan mu pokucao na vrata trazeci objasnjenje i odstetu.Nekakvo objasnjenje je dobio-sljive su mu zaklanjale sunce i pravile sjenu na njegovu prozoru,a na sam spomen odstete,dohvatio se iste one sjekire i zaganjao ga iz svoje avlije.
Vejsil B.ga je poslije tuzio redovnom sudu,ali tad je vec bilo prekasno.
U Bosnu je,naime,dosla"demokracija".Vlast,sudstvo i policija bespovratno su se nacionalno izdijelili i vise niceg sto lici na normalno funkcioniranje drzave nije bilo.Nije se mogao naci niko,ama bas niko,ko bi se htio brinuti oko Vejsilovih sljiva.
Medju prvim granatama koje su pale na Sarajevo,bila je i ona koja je pogodila Vejsilovu kucu,raznijevsi mu pritom i sina jedinca.Pricalo se da ju je upravo ispalio Radenko M.Koji se prethodno ispeo kroz borovu sumicu gdje su ga vec cekali minobacaci i topovi koje je tamo ukopala"jugoslavenska"vojska.
Mozda je to bio on,a mozda i nije.Ko moze znati ko je koju granatu ispalio od tolikih...?
Ili,jedan drugi slucaj.Irfan F.,sredovjecni zanatlija,koji je radni vijek proveo pogrbljen u jednoj opticarskoj radnji.One jeseni,zadnje u kojoj je Sarajevo imalo mir,njemu se posrecilo.Prvi put u zivotu uspio je ustedjeti dovoljno novca da kupi novi auto.I,kako to obicno biva,tek sto je nekoliko dana,u kojima se sepurio u svojoj novoj"Ladi",bilo iza njega,dogodio mu se peh.Bas je bio parkirao auto kod trznice na Ciglanama i kad je krenuo da izadje,ustanovio je da je,otvarajuci vrata,zagrebao boju auta jednom od onih zeljeznih sipki sto su bile,bez ikakvog racionalnog razloga,zabodene na sarajevskim parkiralistima!Ruzna bijela linija usijecala se kroz prelijepu metalik-crvenu boju njegovog novog automobila,kojim je planirao sutra putovati u Travnik na vjencanje svoje sestricine.Prijatelji su mu rekli da je jedini autolakirer koji ce,uz dobru cijenu,pristati da mu odmah primi auto i izvrsi popravku isti dan neki Zarko,cija se radnja nalazila gore,u naselju iznad Dusevne bolnice Jagomiru i Nahorevu,tamo gdje se zavrsava asfaltni put.
Istog momenta Irfan je upalio svoju ogrebanu"Ladu"i krenuo u potragu za majstor-Zarkom.Kad je konacno nasao trazeno naselje ugledao je nesto zbog cega je zaboravio na sutrasnju svadbu u Travniku,cak i na svoju ogrebanu"Ladu",svrhu svog dolaska ovdje.Kao da nije bio u dijelu Sarajeva,vec se odjednom nasao usred rata kojeg je svakodnevno gledao na televiziji,onog u Hrvatskoj,i to na podrucju koje su drzali Srbi.Cijelo naselje bilo je okiceno srpskim zastavama s cetiri cirilicna slova"s",kuce
su bile izlijepljene slikama Slobodana Milosevica,a u bascama su sjedili bradati i uniformirani ljudi,od kojih su neki imali puske u rukama.
Nije imao kud.Napravio se da nista ne primjecuje i potrazio majstora za lakiranje auta.Predstavio se i objasnio svoj problem,te najljubaznije sto je u tom trenutku mogao zamolio da mu se auto dovede u red sto je brze moguce.
-Dobro.Kad je takva situacija i moras na svadbu,sredicemo ti to.Iako si musliman.-rekao mu je Zarko,
krupna ljudeskara,vodnjikavih,lukavih ociju,pokazujuci mu da parkira"Ladu"u dvoriste njegove radionice,na cijim je vratima bio zalijepljen poster Milosevica s tekstom"jedan narod jedna drzava".
Mirni covjek,Irfan F.,sasvim sigurno bi svoje misljenje o svemu sto je vidio ovdje zadrzao za sebe,
vjerojatno nikom u gradu ne bi ni pricao o srpskim zastavama,Milosevicevim slikama i puskama koje se nalaze tu,nadomak Sarajeva.Ali,ovo"iako si musliman"nije uspio progutati.Iz njega su provalile rijeci za koje nije vjerovao da ih umije izgovoriti.
-Sta ti to znaci:"iako si musliman"?Sta?Zivimo u istoj zemlji,istim gradovima,govorimo zajednickim jezikom,idemo u iste skole i tvornice,medjusobno se zenimo i udajemo...I ti,opet,"iako si musliman"?Pa,
sta ako sam musliman?Jeste li se radi mene naoruzali do zuba,jeste li radi mene svukud naokolo izlijepili
slike ovog,ovog...fasiste...?
To kao da je bio cekani znak skupini muskaraca,koja je nedaleko na travi ispijala pivo,da se podigne i iz obliznjih taraba izvadi koceve...Irfan F.isprebijan je do smrti.A"Lada"?Nju je Zarko prefarbao i promijenio joj tablice i Bog zna ko ju je kasnije vozio.
Iako je institucija drzave u Bosni vec bila potpuno isparila,ubojstvo se ipak nije moglo tek tako presutjeti.Nekakav uvidjaj i istraga su se dogodili.Ispalo je da je Irfan napao ljude koji su mirno odmarali pred svojim kucama,vrijedjajuci njihovu srpsku nacionalnost i oni su-sta bi drugo?-bili prisuljeni da ga"u samoobrani"ubiju!
Ovakvu verziju prihvatili su i istrazitelji.I ono sto je ostalo od suda.Jedino su u to sumnjali Irfanovi rodjaci iz Travnika,tim prije sto su znali da ovaj nikad nije popio kapi alkohola.Ali,sta su mogli uciniti?Sarajevo je tih dana pocelo da postaje sve udaljenije i usamljenije...
Post je objavljen 20.08.2007. u 16:04 sati.